Zakon o udomiteljstvu završit će na Ustavnom sudu zbog diskriminacije istospolnih parova, a to nije jedini problem s ovim zakonom. Ispod radara prolazi problematika udomljavanja odraslih osoba, mahom onih s invaliditetom te starijih i nemoćnih. Ovakav zakon u izravnoj je suprotnosti s Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom i Preporukama UN-ova Odbora za prava osoba s invaliditetom, upozoravaju udruge koje se bave osobama s invaliditetom (OSI).
Besplatna radna snaga
– Predloženim Zakonom, osim udomiteljstva za djecu, osnažuje se i institut udomljavanja odraslih osoba, prakse koje je nepoznata i ne provodi se ni u jednoj drugoj zemlji na svijetu, osim u Hrvatskoj – ukazuje socijalni radnik Damjan Janjušević iz Udruge za samozastupanje.
UN-ove preporuke jasno kažu da se u proces deinstitucionalizacije trebaju, uz ustanove, uključiti i udomitelji odraslih, no u Hrvatskoj se ide obrnuto pa se i taj oblik udomiteljstva nastoji ojačati. Trenutačno 1847 udomiteljskih obitelji skrbi o 4545 odraslih i starijih osoba, što je dvostruko više odraslih udomljenih nego djece (2259 djece je u 1847 udomiteljskih obitelji). Premda bi udomljavanje trebalo biti privremeno, kad država jednom udomi odraslu osobu u udomiteljsku obitelj, ona trajno ostaje ondje, i to bez standarda i praktički bez kontrole.
– Uglavnom su takva udomljavanja na selu i često udomljene osobe budu besplatna radna snaga, što se opravdava činjenicom da svi članovi obitelji rade. No, za razliku od udomljenog, svi ostali i sudjeluju u raspodjeli plodova tog rada – govori Janjušević. Opisuje i slučaj muškarca udomljenog 30 kilometara od Zagreba: – On ima kuću u Zagrebu, no udomitelji ga pet godina nisu doveli da vidi svoju kuću jer “kud bi stigli da svakog od njih petero, koliko ih udomljavaju, vode okolo”. Za to se vrijeme država bilježi na kuću za iznos koji plaća udomitelju.
Udomljavanje odraslih, kojima je mahom oduzeta poslovna sposobnost, u praksi dovodi do čestih i ozbiljnih kršenja njihovih ljudskih prava, pokazalo je i istraživanje Ureda pravobraniteljice za osobe s invaliditetom.
“Zaključiti je da se zadovoljavanje egzistencijalnih potreba korisnika udomiteljstva i obiteljskih domova smatra realizacijom njihovih ljudskih prava, da je dio korisnika neosviješten po pitanju kršenja vlastitih prava, dok se oni koji su svjesni kršenja vlastitih prava zbog straha i nepovjerenja ne obraćaju za pomoć sustavu formalne podrške”, stoji u zaključku tog istraživanja, koji ujedno upozorava da formalno definiranje smještaja izvan vlastite obitelji kao izvaninstitucijskih ne znači nužno da je postignut kvalitativni pomak, kao i da oblik skrbi utemeljen u zajednici rezultira boljom kvalitetom života korisnika i realizacijom temeljenih ljudskih prava osoba s invaliditetom. “Stoga je poželjno razvijati i suvremenije oblike organiziranog stanovanja ili stanovanja u zajednici uz podršku”, zaključak je.
Potreban niz manjih usluga
– Država bi trebala razvijati niz različitih manjih usluga u zajednici. Ne treba svakome 24-satna skrb, netko treba povremenu pomoć u kući, kuhanje, čišćenje nekoliko sati tjedno i sl. Umjesto fleksibilnog, humanog i jeftinijeg sustava podrške u zajednici, mi podupiremo nefleksibilan, nehuman i skup sustav u kojem je odrasla osoba s invaliditetom zakinuta za bilo kakvu mogućnost poboljšavanja svojih životnih uvjeta i osuđena je na ovisnost – zaključuje Janjušević.
VIDEO: Ministrica Nada Murganić u posjeti udomitelja
Javljam se dragovoljno da udomim Severinu...neko vrijeme!