Općinski sud u Sisku odbacio je tužbeni zahtjev Julienne Eden Bušić, supruge Zvonka Bušića, kojim je od povjesničara Hrvoja Klasića tražila, zbog povrede prava osobnosti, naknadu materijalne štete od 50.000 kuna zbog njegovih izjava u emisiji "Otvoreno" posvećenoj temama rada UDBA-e i ubojstava hrvatskih emigranta. U emisiji emitiranoj 21. travnja 2022. Hrvoje Klasić je rekao da su Zvonka Bušića u Sjedinjenim Američkim Državama zatvorili "zato što su ga proglasili teroristom u SAD-u".
Julienne Eden Bušić, koja je u SAD-u uhićena 1976. i osuđena godinu kasnije zajedno sa suprugom zbog otmice aviona i smrti američkog policajca koji je poginuo prilikom demontaže postavljene bombe, tvrdila je da Zvonko Bušić nikad nije osuđen za terorizam, nego za kazneno djelo "zračno piratstvo", po američkom saveznom zakonodavstvu, te za zavjeru. Dodala je da je kazneno djelo "terorizam" u američko zakonodavstvo uvedeno tek 1993. godine. U tužbi je navela da svoju tvrdnju o terorizmu Hrvoje Klasić nije "temeljio ni na jednoj pravnoj ni stvarnoj činjenici" te je u javnosti iznio neistinite činjenice o Zvonku Bušiću, čime je naštetio časti i ugledu pokojnom suprugu i tužiteljici osobno, kao jedinoj nasljednici Zvonka Bušića.
"Terorist je osoba osuđena za terorizam, što Zvonko Bušić nije", isticala je Julienne Eden Bušić u svojoj tužbi. U emisiji je Hrvoje Klasić rekao da treba razlikovati hrvatske političke emigrante koji nisu bili ekstremnog svjetonazora ni teroristi, od onih koji su i sami sebe nazivali teroristima i "koje su njemački, američki, kanadski sudovi, različite službe proglasile teroristima, ne bez veze, nego doista zbog toga što su također bili spremni ubijati ili su ubijali". Za Bušića je, u raspravi s generalom Ivanom Toljem, konstatirao da je zatvoren "zato što su ga proglasili teroristom".
Prilikom donošenja presude sud nije ulazio u samu suštinu kaznenog djela zbog koje su Bušići osuđeni na doživotni zatvor, ali je uvažio određene dokumente američkih sudova koje je donio Hrvoje Klasić i u kojima se, govoreći o konkretnom slučaju otmice aviona, govori o počiniteljima kao teroristima. Uz sve to, Hrvoje je isticao da tada nije postojalo kazneno djelo terorizma, ali se koristio pojam terorizam. Sukladno tome, iako se često citira jednog saveznog suca koji je rekao da Zvonko Bušić i ostali nisu bili teroristi, ipak su drugi u vrijeme samog događaja to isticali.
Tako se u presudi ističe kako sudac Timbers, jedan od sudaca nadležnog prizivnog suda u žalbenom postupku osuđenih Hrvata (1978.), u svojoj službenoj izjavi kaže: "Terorizam, domaći i međunarodni, jedan je od najtežih problema današnjice. Ova otmica aviona je gnjusan primjer takvog terorizma. To je rezultiralo smrću njujorškog policajca i sakaćenjem drugih policajaca. Životi 85 putnika i sedam članova posade zrakoplova TWA bili su ugroženi tijekom dvadesetsedmosatne otmice koja je prekinuta kada su otmičari prisilili zrakoplov, koji je poletio iz New Yorka za Chicago i nije bio namijenjen za prekooceansko putovanje, da preleti Atlantik i sleti u Pariz, nakon zaustavljanja za dopunu goriva u Montrealu, Newfoundlandu, Islandu i Londonu."
Predsjednik SAD-a Gerald Ford u svojoj Izjavi povodom predmetne otmice aviona i smrti policajca u New Yorku naglasio je da treba "poduzeti odgovarajuće korake kako bi se počinitelji priveli pravdi". Ustvrdio je da je incident "ponovni dokaz hitne potrebe za međunarodnom akcijom kako bi se uhvatili ukoštac s otmicama i terorizmom". U originalnim bilješkama predsjednika Geralda Forda iz rujna 1976. na str. 119., pod datumom 29. rujna 1976., stoji naslov: "Letter to Secretary Coleman re Hijacking by Croatian Terrorists".
U izvještaju najpoznatije američke političke "think tank" organizacije RAND, koju financira vlada SAD-a, naslovljenom "Terrorism in the United States" (svibanj 1980.) između ostalog stoji: "Za razliku od drugih terorističkih skupina u Sjedinjenim Državama, etnički utemeljene skupine također su uspjele regrutirati nove generacije članova... Hrvatski emigranti su aktivni u cijelom svijetu… Hrvati su odgovorni za otmicu aviona TWA 1976..…". U novinama The New York Times od dana 12. rujna 1976. godine pod naslovom "Jet Hijackers surrender in Paris…" navodi se: "Croatian 'terrorists who hijacked a New York‐to‐Chicago jet Friday night surrendered at Charles de Gaulle aiipoit outside Paris early today and freed 60 passengers and crew members who had been held captive for 30 hours." U novinama The New York Times od dana 12. rujna 1976. navodi se: "Surrender of Croatian Hijackers followed Arrest of one Terrorist". U časopisu Time Magazine od dana 4. listopada 1976., u članku "Behavior: The Hijackee Syndrome" navodi se: "Last month's hijacking of a TWA jet by Croatian terrorists…" U novinama Washington Post od dana 20. travnja 1986. u članku "Safeguarding our Freedoms as we cover Terrorist Acts" navodi se: "A few years ago, for example, a Croatian terrorist group in a plane demanded that its statement be printed in several newspapers, including The Washington Post, before it would release 50 hostages." Uz to, Hrvoje Klasić je istaknuo i da su, prije njega, mnogobrojni domaći mediji i osobe također pok. Zvonka Bušića redovito dovodili u vezu s terorizmom, a učinio je to i bivši premijer Ivo Sanader.
Citirao je, u obrani, Hrvoje Klasić i Zvonka Bušića koji je o sebi izjavio sljedeće. "Nakana mi je bila da se predstavimo kao teroristi", poručio je u svojoj autobiografiji koja je na engleskom objavljena pod naslovom "All Visible Things: Memoirs", a na hrvatskom "Zdravo oko: Sjećanja". U njoj na jednom mjestu pok. Zvonko Bušić prepričava kako su tekle pripreme za otmicu aviona i izradu bombe. Komentirajući zašto mu je uopće bila potrebna bomba, on kaže: "Bez te bombe netko je mogao posumnjati da blefiramo. Osim toga, nakana mi je bila da se u početku predstavimo kao teroristi s kojima se nije uputno šaliti jer smo samo tako mogli dobiti sve što smo zahtijevali. Bomba je i u tom smislu bila nužan dio ukupnoga plana."
Općinski sud u Sisku ocijenio je, u odbačaju tužbe, bitnome to da je takva kvalifikacija djela Zvonka Bušića davana ranije od strane medija, ali i značajnih osoba (primjerice viši američki državni dužnosnik u The New York Timesu od 12. rujna 1976.) više puta iznesena i konstatirana kao takva, jer unatoč pogrešnoj pravnoj definiciji kaznenog djela za koji je pravomoćno bio osuđen Zvonko Bušić, okolnosti konkretnog slučaja (a koje su podrobno navedene u Odluci suda SAD), društvenoj opasnosti djela za koje je Zvonko Bušić pravomoćno i osuđen (a što je vidljivo i iz izrečene kazne doživotnog zatvora), ali i činjenice da tuženik ni u jednom trenutku u spornoj emisiji nije spomenuo u kontekstu terorizma tužiteljicu, čine po mišljenju ovog suda tužbu tužiteljice neosnovanom, a posebno u dijelu toč. II i III izreke tužbenog zahtjeva, a koji se temelji na čl. 1099. ZOO s obzirom na to da takvo strogo osobno pravo tužiteljice izjavom tuženika u spornoj emisiji nije bilo povrijeđeno niti je njezino ime bilo niti u jednom trenutku dovedeno u vezu s takvom izjavom tuženika. Naloženo je tužiteljici Julienne Eden Bušić da podmiri trošak sudskog postupka.
FOTO 'Postarili' smo poznate svjetske političare: Pogledajte kako bi Trump, Putin i ekipa mogli izgledati za 10 godina