Nakon godina otplate kredita rate su im skočile do 80 posto, glavnica i do 40 posto. S obzirom na to da je “sve legalno, a oni hazarderi koji su željeli proći jeftinije”, na njihovoj strani nisu zakoni, politika, institucije koje su im plasirale dug, a bogme ni velik dio javnosti.
Dužnicima u švicarskom franku s prvim rastom te valute 2011. nije preostalo ništa drugo nego zbiti vlastite redove. Vanjski neprijatelji bili su – svi ostali. Okupljanje je, nakon prvog šoka beznađa i samookrivljavanja, krenulo putem interneta, na forumima i Facebooku.
– Dužnici na Facebooku na temelju komentara pozivani su da se pridruže aktivistima. Udruga Franak primjer je spontana okupljanja koje je preraslo u učinkovitu organizaciju – govori o počecima dugogodišnji koordinator pravnog tima, iako inženjer prometa, a danas saborski zastupnik produžene ruke udruge, stranke Snaga, Goran Aleksić. Najviše zasluga za osnivanje udruge i za njezin smjer u prvim godinama frankovci pridaju Petri Rodik, doktorici sociologije s Filozofskog fakulteta u Zagrebu koja im je kao znanstvenica dala kakav-takav legitimitet.
Pravna je snaga postala hrvatska Erin Brockovich, odvjetnica Nicole Kwiatkowski koja se na raspolaganje stavila pro bono. Imena koja su obilježila formativno razdoblje brojna su: Božo Ivošević, Tomislav Prpić, Aleksić, Dunja Bičanić Todorović...
– Prva je “garnitura” vodila UF do polovice 2014., nakon toga preuzimaju neki novi klinci: Ivan Kontrec, Jasmina Barić i ja, a od staroga članstva ostaju Damir Šlogar i Goran Aleksić. Cijelo to vrijeme nekoliko pravnih i ekonomskih stručnjaka radi u sjeni, ali ne želi se javno isticati – kaže vojni pilot Denis Smajo, jedan od najaktivnijih frankovaca, član koordinacije UF-a.
Turbulentni odnosi
Priznaje i da su u udruzi često bili vrlo turbulentni međuljudski odnosi pa su ostajali bez važnijih i istaknutijih aktivista.
– Sukobi su bili posljedica visokog tempa volontiranja, povremeno niske tolerancije, možda čak i egoizma, a ponekad i rezultat drukčijih svjetonazora. Ali glavni razlog bio je zapravo sukob oko taktike i strategije naše borbe. Jedni su bili samo za pravnu borbu, dok su drugi inzistirali na borbi na svim poljima; pravnom, medijskom i političkom, kako bi pritisak na vladajuće bio sveobuhvatan i efikasan – otkriva Smajo.
Prvu je pljusku Franak dobio netom po osnivanju i podizanju kolektivne tužbe protiv banaka kojom su tražili da se valutna klauzula u CHF i promjenjiva kamata proglase ništetnima. Budući da samo udruge za zaštitu potrošača mogu podizati kolektivne tužbe, njihova je automatski odbačena.
Na “popravni” idu nakon sporazuma s Potrošačem, 2012. na Trgovačkom sudu podižu novu kolektivnu tužbu na kojoj, uz “profićku” Kwiatkowski, poput mrava danonoćno radi i uže vodstvo udruge; uskoro su postali samouki pravni eksperti. Ostalo je povijest...
Ne samo da je sudac Radovan Dobronić, bivši pravnik Zagrebačke banke, prihvatio tužbu, nego je i donio odluku bez presedana – prema njegovoj prvostupanjskoj presudi svi su se CHF krediti trebali pretvoriti u kunske, s početnom fiksnom kamatnom stopom.
Što se tiče pravne borbe, stvari se dalje kompliciraju: Visoki trgovački sud i Vrhovni sud RH odbacuju tužbeni zahtjev u dijelu koji se tiče valutne klauzule, ali potvrđuju nepoštenost promjene kamatne stope za sedam tuženih banaka. Oslobađaju Sberbank. Slijedi nova akcija Franka: podnose ustavnu tužbu kojom traže poništenje odluke u dijelu koji je štetan za potrošače i tu utakmicu ponovno dobivaju: pravorijekom Ustavnog suda s kraja prošle godine predmet se vraća na ponovno odlučivanje Vrhovnom sudu. Ta se odluka upravo iščekuje. U međuvremenu se odvija stvarnost. U najsurovijem obliku.
Političke igre
U siječnju 2015. tečaj franka skače “u nebesa”. Dužnici su očajni.
– Zbog stalnih sukoba 15. siječnja 2015., dan kada je zadnji put eksplodirao tečaj, dočekujemo u izuzetno „krnjem“ sastavu udruge. Ni naš današnji „hiperaktivac“ Goran Aleksić nije tada bio aktivan jer je nekoliko mjeseci prije „puknuo“ pod pritiskom svađa pa se povukao i nastavio djelovati sam – kaže Smajo. Dodaje da su i novinari bili zbunjeni jer nije bilo poznatih lica iz udruge, ali su sukobe uspjeli zataškati i dobro odglumiti stručnjake u javnosti. Možda su baš zato, razmišlja, uspjeli izboriti zamrzavanje tečaja franka na 6,39 kuna u tjedan dana.
– Brzo sam se uspio čuti s Ljubom Jurčićem da mi objasni što se dogodilo s tečajem i to mi je bilo dovoljno da nešto smislim za izjavu za medije. Nisam htio umirivati javnost, znao sam da je ovo prilika da zauvijek riješimo problem, i to političkim putem jer je bila izborna godina. U roku od sat i pol ministar financija Boris Lalovac sazvao je sastanak s Frankom. Vozio sam iz Zadra prema Zagrebu i istodobno razgovarao s ministrom o mogućim rješenjima. Lalovac je tražio da hitno sastavimo zahtjeve.
Po dolasku u Zagreb vidio je, kaže, pravi razmjer tragedije. Ljudi su hrlili u udrugu, izgubljeni i dezorijentirani. Bilo je i plača, kao da su se tek tada prvi put probudili iz velikog sna.
– U jednom trenutku morali smo ih zamoliti da odu kućama, da bih u nekakvih pola sata napokon uspio napisati naše zahtjeve u pet točaka. Lalovac je čekao da mu ih pošaljemo mailom. Nije ni ispalo loše. Tu noć nisam mogao zaspati – kaže aktivist. Slijede sastanci s tadašnjim premijerom Zoranom Milanovićem i guvernerom HNB-a Borisom Vujčićem, a Milanović daje zeleno svjetlo za zamrzavanje tečaja.
– Rekao je da je to sve što ćemo dobiti i dao nam gotov prijedlog izmjena Zakona o potrošačkom kreditiranju. Bili smo vrlo uporni u uvjeravanju da trebamo trajno rješenje i konačno je obećao da će nam dati i to konačno rješenje. Na moj upit kada, odgovorio je s iskrenim smiješkom: Kad to meni bude odgovaralo. Uzvratio sam mu kroz polušalu: Aha, izbori su vrlo blizu…
Udruga kroz 2015. nastavlja s pritiscima čiji je vrhunac prosvjed 25. travnja na kojem sudjeluje više od 20 tisuća aktivista.
U okupljanju kritične mase pomogao im je, kaže Smajo, tadašnji direktor HUB-a Zoran Bohaček bahatim nastupima kojima je “palio” članove, ali i novinare i političare. Nakon prosvjeda dolazi novi udarac: Vrhovni sud daje za pravo Visokom trgovačkom sudu u stavu o valutnoj klauzuli i kao zadnju slamku spasa podižu Ustavnu tužbu. Smajo “puca” krajem kolovoza, nakon sprovoda dužnika koji si je oduzeo život, oca troje djece. Šalje očajnu SMS poruku ministru Lalovcu.
– Bio sam ogorčen, izbori su se bližili, a rješenje još nije bilo na vidiku. Dogovorili smo sastanak na koji sam došao s tadašnjom voditeljicom udruge Katarinom Lučić. Pokušavao sam uvjeriti Lalovca da ljude treba maknuti iz ovog modernog ropstva. Cijelo se vrijeme smješkao, kao da nešto zna i kao da uopće ne sluša.
– Ma gotovo je, rekao je. Ide konverzija u eure praktički po početnom tečaju, dobio sam zeleno i od Milanovića i od Vujčića.
– Tražio je da nikome ne govorimo o konverziji sljedeća dva dana, dok premijer s tim ne izađe javno. I nismo. Čak ni našim volonterima jer nismo smjeli riskirati da “procuri”.
Još su se jednom stvari zakomplicirale tog ponedjeljka, Vujčić se navodno predomislio, no kroz dva sata odluka je bila konačna. Posljednji se čin odvijao u sabornici: zastupnici HDZ-a u početku su se protivili zakonu, no nakon upozorenja Franka da će objaviti imenom i prezimenom tko je protiv zakona i lobiranja Gorana Marića među stranačkim kolegama, pada i posljednja prepreka. Konverzija se jednoglasno usvaja.
Iza tih neposlušnika stoje mnogi visoko pozicionirani građani ove države koji su se zadužili u Francima, zato je udruga franak bila uspješna. Inače da udruga franak predstavlja samo građane ta udruga ne bi bili tako uspješna.