Ugašen gigant Aluminij, 900 radnika na ulici: Ovo je najgori trenutak od rata

Elektroliza je mrtva. Ćelije su mrtve. I anode se mogu smatrati mrtvima jer je to potrošni materijal za elektrolitičku ćeliju. Kompanija je uništena. Ovo je najgori trenutak od rata. Ovo je jedna velika nebriga politike”, rekao je danas predsjednik Skupštine Neovisnog sindikata Aluminija Pero Bebek, vidno razočaran s epilogom gašenja kompanije koja je desetljećima bila ponos Mostara i Hercegovine, te zamajac ukupnog razvoja i dobrog dijela BiH i Dalmacije.

Aluminij i njegovih 900 radnika postali su žrtva nerješivog problema oko nastavka opskrbe električne energije i gubitcima koji su gotovo isključivo rezultat te cijene, odnosno maćehinskog odnosa vlasti federalnog entiteta te stalnih političkih utakmica između hrvatskih i bošnjačkih stranaka. Šok i nevjerica, suze i uzdasi, te glasni prosvjedi nastupili su kada je u ponoć i četiri minute “na daljinski” isključen napon s mostarske kompanije. Jučer nakon sastanka s upravom i najave stečaja gotovo isti prizori. Pognutih glava iznoseći osobne stvari napuštali su krug tvornice, uz nestvarnu šutnju pogona koji su godinama radili punom parom.

Politički poraz

Nevjerojatno je da je gotovo istodobno s gašenjem Aluminija u televizijskom programu resorni ministar energetike, industrije Nermin Džindić ustvrdio kako je mislio da je vodstvo Aluminija ‘blefiralo’ da će ostati bez struje. 
– Sudeći po dosadašnjem iskustvu, snaći će se za električnu energiju.

Dosad smo imali desetak najava spektakularnog gašenja, međutim nije došlo do toga – rekao je Džindić. Otišao je i korak dalje tvrdeći na konferenciji za novinarem koja je bila očito sazvana kako bi se Vlada FBiH ”oprala” od odgovornosti, da potencijalnim investitorima nije važno što je struja isključena u Aluminiju. Za radnike Aluminija, ali i predstavnike srednjeg menadžmenta, te članove Nadzornog odbora ovakvi su komentari bili uglavnom potvrda o teškom nepoznavanju tehnološkog procesa i ponovnom pokušaju zamagljivanja situacije ili pak unaprijed smišljenom planu uništenja.


– Teorijski se proizvodnja može pokrenuti, ali financijski ne. Trebale bi dvije i pole godine da se sve ćelije stave u pogon. Trebao bi enormno veliki novac da bi se pokrenulo. Prazna je to priča da će bilo tko doći, a nije mu osigurana struja. Nitko ovdje neće doći da proizvodi gubitak – rekao je Željko Damjanović, član Nadzornog odbora Aluminija. On pojašnjava kako i druge okolnosti sprječavaju obnovu proizvodnje u obujmu kakva je postojala.

Istodobno Željko Filipović tvrdi kako u vlasti nitko nije svjestan kolika je šteta napravljena Mostaru, Hercegovini i cijeloj BiH.

– Ne znaju. Nemaju pojma što su učinili. Izravno ili neizravno od nas je živjelo 20.000 ljudi. Ovo je jedan veliki ekonomski i politički kolaps za sve. Za ovo bi morala postojati kaznena ali i politička odgovornost. Aluminijski se sustavno uništava 20 godina. Manipuliralo se s brojnim stvarima. Svaki put kada bi pokrenuli širenje, vraćali bi nam problem struju i političke pritiske. Naša politika nije uradila što je trebala. Ovo je poraz. U svakom smislu. Imat će to dalekosežne posljedice – rekao je Filipović, dok je Damjanović pojasnio kako su apsurdna objašnjenja koliko Aluminij duguje Elektroprivredi HercegBosne (147 milijuna eura), pojašnjavajući kako je samo država raznim nametima ovoj kompaniji za prijenos električne energije naplatila čak 155 milijuna eura. 
Već jučer uprava Aluminija pokrenula je stečajnu proceduru.

Ni radnici ne vjeruju u scenarij koji navodno ima Vlada s troje navodnih investitora iz Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Turske.

– Jedna loša politika koja se vodi na ovim prostorima pokazala je svoje pravo lice – istaknuo je predsjednik Sindikata Aluminija Romeo Biokšić. 


Obzirnija bila čak i JNA

Radnici su mirne prosvjede održali ispred središnjice HDZ-a BiH u Mostaru, a neki su pred novinarima demonstrativno potrgao stranačku iskaznicu. Ovu su stranku optužili da su njihovi ministri sudjelovali u gašenju kompanije. 
Mostarski Aluminij pokrenut je 1981. godine, a prije toga bila je izgrađena tvornica Glinice. Prekinuo rad 1992., ali ne nasilno. Rezervisti i JNA su dopustili kontrolirani proces gašenja. Pokrenut je poslije rata uz svesrdnu pomoć predsjednika Franje Tuđmana. Godinama je bio trn u oku raznih politika.