SISAK - Konjska sida, infektivna anemija kopitara, pojavila se na sisačkom području. Od nje je dosad uginulo 15 konja, a serološkim pretragama bolest je utvrđena u još 41 konja i njihovo eutanaziranje je počelo.
Riječ je o virusnoj bolesti koja zahvaća samo kopitare, a prenose je insekti. Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva izvijestilo je javnost kako je cijela Sisačko-moslavačka županija ugrožena tom opakom bolesti.
Cijepljenje nije moguće
Na Odranskom polju kod Siska, gdje se pojavila bolest, na ispaši je bilo 130 konja i dosad ih je polovica stradala. Cijepljenje nije moguće jer je riječ o virusnoj bolesti.
Prema obećanju iz Ministarstva, za oboljele i eutanazirane životinje koje će završiti u kafileriji, vlasnici će dobiti naknadu u visini tržišne vrijednosti, a u cijeloj Županiji, po potrebi i šire, provodit će se mjere propisane Zakonom o suzbijanju zaraznih bolesti.
Na prilazu Odranskom polju zatekli smo više uzgajivača konja koji su došli po ždrebad. Nisu dopustili snimanje. U zraku se osjećala napetost, a njihovi prijeteći pogledi i reakcije jasno su nam dali do znanja da su ogorčeni i spremni na sve.
Pokušali smo razgovarati s jednim, koji je bio i više no odrješit:
- Pustite nas, mi smo sirotinja, idite u Trebarjevo Desno kod Ivice Radića, predsjednika Udruge konjogojaca i pitajte njega. Na naš upit kakva je to ždrebad i nije li i ona zaražena, odgovorio je kako su njihove majke, kobile, oboljele i uginule, a sada ih odvode na sigurno. Dodao je kako misli da ždrebad nije zaražena.
U Trebarjevu Desnom, u dvorištu Ivice Radića, majka i brat rekli su kako je Ivica u kući, a brat je otišao po njega. Snimanje je, međutim, zabranila Radićeva majka.
Uto se pojavio i brat i rekao da Ivice nema jer je otišao u šumu.
Bilo je jasno da predsjednik Udruge ne želi susret s novinarima, pa smo potražili jednog uzgajivača konja na tom području i pitali ga u čemu takva tajnovitost i zašto nitko ne želi govoriti o bolesti.
Tko ima zaražena konja, teško proda zdrave
- Zapravo, tu ima svega - rekao je uzgajivač. Netko kupi jeftino ždrijebe, ono dođe zaraženo i zarazi ostale. Nitko ne voli da se dozna kako su njegovi konji bolesni jer tada zadugo neće naći kupca ni za zdrave konje. To je razlog zašto svi šute, kao da je riječ o obiteljskoj sramoti i tajni, pa zato i bježe od fotoaparata. Ni on nije želio da objavimo njegovo ime jer ne želi na sebe navući bijes ostalih uzgajivača.
Pokušali smo kontaktirati s inspekcijama. Županijski veterinarski inspektor Luka Grbeša upravo se vratio s godišnjeg odmora, a pročelnik Županijskog ureda za poljoprivredu je na moru. Drugi nisu mogli dati nikakve informacije.
Uputili smo se u polje i nakon dva kilometra preko korita kanala s vodom ugledali stado konja. Jedni su pasli, a bilo ih i koji su ležali. Jesu li bili živi ili ne, nije se moglo vidjeti jer se preko kanala i bodljikave žice kojima su odvojena stada nije moglo.
- Bolest se munjevito širi, insekti brzo prenesu bolest, a pravi razmjeri epidemije vidjet će se tek kada se uzmu uzorci krvi i analiziraju - rekao je jedan od uzgajivača kojeg smo susreli usput.
- Ovo je golema šteta. Ako se bolest proširila, tih šezdesetak oboljelih grla tek je početak eutanaziranja, a to znači da će ionako prorijeđena stada konja biti još manja - zaključio je na odlasku.
Željko Grgurinović