U represivnom aparatu prošlu su godinu obilježila dva naizgled kontradiktorna fenomena. Nikada nije bilo pokrenuto više korupcijskih kaznenih procesa, a istodobno se drastično smanjivao broj prisluškivanja i uhođenja. Tako je, u usporedbi s 2010. godinom, broj ljudi koji su bili podvrgnuti mjerama tajnog prikupljanja podataka lani bio manji za čak njih 735.
Optužnice frcale
No, obrnuto proporcionalno s prikupljanjem dokaza uz pomoć tajnih mjera uhođenja, cijelu prošlu godinu, a posebno jesen i zimu, frcala su rješenja o istragama i podizane se optužnice u najvećim korupcijskim aferama koje su ikad postojale u Hrvatskoj. Procesi protiv bivšeg premijera Ive Sanadera, od uzimanja mita od Hypo banke, preko afere Fimi media, do 10-milijunskog mita zbog kojega je (kako tvrdi optužba) Mađarima prepustio upravljanje Inom, te optužnica protiv HDZ-a, samo su kruna tih kaznenih procesa.
Statistički pokazatelji Državnog odvjetništva govore, međutim, da se istovremeno lani radilo na tome da se bitno manje pribjegava prisluškivanju kao najlakšoj metodi prikupljanja dokaza kojom se istodobno krše temeljna ljudska prava. U pregledu rada Državnog odvjetništva RH za 2011. godinu naznačeno je da su tužitelji svjesni kako se mjerama tajnog prikupljanja podataka koje su predviđene člankom 322. novog Zakona o kaznenom postupku grubo zadire u ljudska prava, ali se pritom tvrdi da one nisu toliko raširene i sveprisutne kao što je u to uvjerena većina građana. Tako se prisluškivanje, stavljanje buba u kuće, stanove i automobile, presretanje SMS poruka, e-mailova, praćenje, simulirano sklapanje poslova i drugo lani primjenjivalo na 1781 osobu, dok su godinu prije – 2010. – suci takve tajne radnje odobrili u odnosu na 2534 osobe.
Zahtjeve za mjere tajnog prikupljanja podataka podnosi Državno odvjetništvo, a ono ih je lani podnijelo 728. Istražni suci samo u jednom slučaju nisu udovoljili zahtjevu tužitelja. No, u usporedbi s 2010. godinom, kada ih je bilo 876, ti su se zahtjevi smanjili. Nadalje, iz podatka da se prošle godine uhodilo 1781 osobu, a da je podnesena 90.631 kaznena prijava, u Državnom odvjetništvu su izračunali da se prisluškivanje i uhođenje koristilo u jednoj od 50 podnesenih prijava, ili prema jednom od 2360 građana.
Glavni inicijator policija
Uz podatak da se bitno reduciralo prisluškivanje na temelju Zakona o kaznenom postupku (prisluškivati mogu i tajne službe koristeći se svojim pravnim osnovama) napomenuto je kako je intencija Državnog odvjetništva da se što manje zadire u temeljna ljudska prava. Daljnjih objašnjenja nema pa se može samo nagađati nije li u pozadini i pad entuzijazma u otkrivanju kriminala. Budući da je u više od devedeset posto slučajeva policija inicijator mjera tajnog prikupljanja podataka, otvoreno je pitanje i je li interes za prisluškivanje iz nekog razloga bitno pao i u policiji. Od 728 lanjskih zahtjeva za uhođenje u samo 19 slučajeva nalog je ishođen na inicijativu županijskih i općinskih državnih odvjetništava, dok je u 709 slučajeva policija inicirala prisluškivanja, praćenja i ostale mjere zadiranja u privatnost radi dokazivanja kriminala. Zanimljiva je i struktura kaznenih djela zbog kojih se traži provođenje mjera koje najviše zadiru u privatnost. Na prvom mjestu je to otkrivanje ilegalne trgovine drogom, potom korupcije, a slijedi šverc ljudi i zločinačko udruživanje.
. . .a tek sada....Karamarko ima ...svu slobodu koju zamisli...!! . ..ljudi oprez..!! . .