Uhvatili pljačkaša koristeći DNK koji nisu smjeli čuvati

Kada je Vlada nedavno najavila da će se uzorci DNK uzimati od zatvorenika osuđenih na duže od šest mjeseci kako bi se stvorila nacionalna DNK baza, nitko se nije osvrnuo na probleme vezane uz već postojeće baze te načine uzimanja njihovih uzoraka. Već dulje splitska odvjetnica Doris Košta upozorava da je njezinu branjeniku Zvonku Čevizoviću DNK izuzet još 2003., ali protiv njega tada nije pokrenut kazneni postupak.

Odale ga dvije vlasi
Uzorak je sačuvan, a vještaci su ga upotrijebili tijekom nove kriminalističke obrade prije dvije godine te na temelju dviju vlasi ustanovili su da je Zvonko Čevizović opljačkao poštu. Ministarstvo zdravstva 1999. godine donijelo je Pravilnik o načinu uzimanja uzoraka biološkog materijala za analizu DNK. Odredili su način uzimanja materijala, ali i pohranu, čuvanje i obradu pribavljenih podataka.

Pravilnik nalaže da se analiza uzoraka obavlja pod nadzorom Povjerenstva koje imenuje ministar te uništenje svih podataka dobivenih analizom DNK osoba za koje se odbaci sumnja da su počinile kazneno djelo. Iako je od donošenja pravilnika proteklo desetljeće, povjerenstvo koje je trebalo osnovati Ministarstvo zdravstva nikada nije zaživjelo. Svi podaci dobiveni iz DNK čuvaju se neograničeno, pa ispada da država njima ilegalno raspolaže.

– U primjeni pravilnika postoje nedorečenosti. U suradnji sa strukom i nadležnim institucijama pristupit će se promjenama kako bi se nadzor nad analizom svakog uzorka obavljao prema međunarodnim standardima – odgovorilo je Ministarstvo zdravstva na naše pitanje je li povjerenstvo u međuvremenu osnovano, kako u praksi izgleda njegov rad te koji su mu članovi. Ministar Darko Milinović odgovorio je pak i odvjetnici Doris Košta da njegovo ministarstvo “ne raspolaže aktima za imenovanje povjerenstva pa zbog toga nema ni spoznaja o imenima njegovih članova kao ni o sadržaju eventualnog poslovnika o njihovom radu”.

Loša britanska praksa
Zakonodavac je pri izradi zakona o baratanju s DNK naveo Veliku Britaniju kao dobar primjer. Nakon lanjske presude Europskog suda za ljudska prava, britanska je praksa pala u vodu. Sud je naložio da se u jednom slučaju unište svi uzeti otisci prstiju, ali i uzorak DNK jer protiv osumnjičenog nije uslijedio kazneni progon. Britanska policija čuva DNK uzorke 4,5 milijuna osoba protiv kojih nije podignuta optužnica, pa oni mogu tražiti da se njihovi profili unište.