Ujedinjenje DS-a i LDP-a: Potreba na terenu do koje je dugačak put

Sa sve češćim glasnim razmišljanjima o mogućem raspisivanju parlamentarnih izbora u Srbiji političku scenu kod istočnih susjeda proteklih dana zainteresirala je informacija o mogućem ujedinjenju Demokratske stranke (DS) i Liberalno demokratske partije (LDP). Još uvijek je nepoznato radi li se o probnom balonu ili je pak netko prerano izašao s nekim informacijama koje još nisu detaljno utvrđene između dvije stranke. Međutim, izvjesno je da bi ujedinjenje te dvije parlamentarne stranke donijelo do novih odnose na političkoj sceni u Srbiji gdje je Srpska napredna stranke (SNS), čiji je
predsjednik Aleksandar Vučić, neprikosnovena.

Mišljenje je da bi savez DS-LDP ponovno mogao okupiti političke stranke sličnog svjetonazora koje bi se upustile u ravnopravnu borbu sa SNS-om koji je toliko ojačao da im se na sljedećim izborima prognozira i osvajanje apsolutne većine. Komentirajući informacije o mogućem ujedinjenju predsjednik DS-a Dragan Đilas rekao je da
njegova stranka neće pristati na utapanje i stvaranje neke nove stranke kako to predlaže LDP ali i da ponuda za suradnjom sa strankom Čedomira Jovanovića i dalje ostaje.

Srbijanski politički analitičar Dejan Vuk Stanković smatra da je i pored najava ipak dug put do ujedinjenja DS-a i LDP-a.

- Službeno, na sastanku je lider LDP-a Čedomir Jovanoviću DS-u uputio ponudu o ujedinjenju ali barem za sada nema jasnih nagovještaja da može u skorije vrijeme i doći do tako nečega. Razlozi su brojni, različita ideološka orijentacija, povijest međusobnih sukoba koji nisu bili sporadični, već veoma žestoki, posebno u prvim godinama postojanja LDP (2005-2007), komplicirana unutarstranačka organizacija nove stranke, distribucija moći unutar nje, pitanje lidera, stav članstva, i najzad mogućnost da postupak ujedinjenja razložno i uvjerljivo objasni javnosti, smatra Stanković. Dodaje da je ujedinjenje, uz sprječavanje daljih međusobnih sukoba, potrebno i za formiranje alternative sadašnjoj vladajućoj koaliciji. Navodi i da će najmoćniji političar Srbije Vučić najmanje naredne tri godine imati kredit povjerenja u biračkom tijelu, a da će šanse oporbe rasti ako dođe do ekonomsko socijalnih neuspjeha sadašnje vlasti i ako se na strani oporbe pojave neke nove osobe i nove ideje.