Ukidanje samoizolacije samo bi povećalo neodgovornost ljudi

Unatoč vijestima o 341 novozaraženom jučer, o 24 osobe na respiratorima te o 206 dosad umrlih, dio ljudi ne drži se preporuka, taji kontakte sa zaraženima, druži se s desecima ljudi... pa je dijelu epidemiologa, svjesnih i gospodarskih posljedica, prekipjelo nakon pola godine borbe s virusom i neodgovornošću nekih ljudi.

Lažu o kontaktima

Iz Hrvatskog epidemiološkog društva uputili su prijedlog ministru zdravstva da se ukine samoizolacija za kontakte zaraženih, osim ako rade u zdravstvu i domovima umirovljenika, uz strogo poštivanje mjera, nošenje maski i držanje razmaka. To bi značilo da bi kontakti zaraženih, po mišljenju predsjednika Epidemiološkog društva dr. Miroslava Venusa, išli na posao držeći se mjera, ali i da se nakon posla nigdje ne zadržavaju nego idu ravno kući. Ministar Vili Beroš ogradio se od tog prijedloga rekavši da to nije mišljenje Epidemiološkog društva, ne tvrdeći da je dobro ili loše, dodajući da će epidemiološka struka adekvatno procijeniti elemente za samoizolaciju.

No, moguće ukidanje samoizolacije nije samo pitanje za epidemiologe, nego i za sociologe, psihologe i druge struke. Da su svi ljudi odgovorni prema sebi i drugima i da ne lažu o kontaktima, imali bismo manje problema s kontroliranjem epidemije. Sociolog Drago Čengić, koji se bavi i ekonomskom sociologijom, na pitanje je li realno da bi se ljudi držali mjera da se ukine samoizolacija, uzvraća: – To bi pridonijelo banalizaciji opasnosti od korone i razvodnjavanju odgovornosti ljudi, a ionako smo slabi po osobnoj odgovornosti. Dobar dio ljudi bi to iskoristio za povratak na stari način života – kaže Čengić.

Građani, kaže, prešućuju da su zaraženi ili da su bili u kontaktu sa zaraženima zbog ekonomskih razloga, zbog manje plaće u samoizolaciji, straha od stigmatizacije, ali i zato što svoje ponašanje opravdavaju time da se i drugi tako ponašaju, da nema pravih dokaza da se zaraza tako širi. Kod nas vlada i stereotip da se mladi ne mogu zaraziti, da neće prenijeti zarazu na vršnjake, minorizira se opasnost da će zaraziti starije i kronično bolesne.

– Nismo daleko odmakli u osobnoj odgovornosti da takvim ponašanjem ugrožavamo zdravlje i život drugih ljudi. Kako se sve mjere temelje na preporukama Stožera, pitanje je dokad ćemo izdržati u borbi s epidemijom samo s preporukama, igrajući na logiku građanske odgovornosti, a bez sankcija za neodgovorno ponašanje. Što ekonomska kriza bude teža, rizično ponašanje bit će sve češće jer će ljudi zanemarivati preporuke. Ako Ustavni sud ne potvrdi legitimitet Stožera, jačat će otpor među građanima prema preporukama – kaže Čengić.

Nisu smanjili druženje

Profesorica psihologije Mirjana Nazor kaže da je ponašanje ljudi podsjeća na to kako se ponašamo na cesti.

– Njemački vozači kad vide policiju ne signaliziraju drugim vozačima da je policija na cesti jer smatraju da je u redu ako netko krši propise da za to snosi odgovornost i sankcije i to se smatra normalnim ponašanjem. A kod nas se smatra nenormalnim da se ne signalizira drugim vozačima da je policija blizu. Ljudi taje kontakte nalazeći opravdanja tipa “ako su mene uhvatili, ne želim da u samoizolaciji završe i moji prijatelji i imaju problema na poslu” ili ne žele odati s kim su pili kavu da ne dovode tog drugog u nelagodnu situaciju, a ne razmišljaju da time ugrožavaju život i zdravlje drugih ljudi. Bagateliziraju opasnost od korone kao da to nije zdravstveni problem, što smo vidjeli i na prosvjedu u Zagrebu. Neki uopće nisu smanjili druženje jer im je, kažu, najvažnije da se zabave i uživaju s društvom. Bilo bi to shvatljivo da imaju 17 godina... – kaže psihologinja Mirjana Nazor i dodaje da je neodgovornost i inače naš problem.