Tko zna po koji put nogometaši Dinama ostali su \"kratki\" za jedan pogodak kada je riječ o plasmanu u Ligu prvaka ili nekad u Kup prvaka, Kup Uefe ili Kup kupova. Bili su uspješni samo u nekadašnjem Kupu velesajamskih gradova koji su 1967. godine osvojili, a 1963. igrali u finalu. U šezdesetim godina bilježe se još neki uspjesi momčadi iz Maksimira – polufinale (1961.) i četvrtfinale (1964.) Kupa kupova. Posljednji europski iskorak dogodio se 1970. kada je Dinamo posljednji put igrao proljeće u Europi, kada je u četvrtfinalu Kupa kupova pod vodstvom Ivice Horvata izgubio od njemačkog Schalkea.
Dinamo dakle nije proveo proljeće u Europi 43 godine. I zato su ga plavi kibici odavno prozvali \"ukleti\" Dinamo. Prije nekoliko dana skupina Lige prvaka izmaknula im je za samo osam minuta. No, takvih je utakmica u povijesti Dinamo odigrao bezbroj. Za jedan pogodak ispadali su u Kupu ili Ligi prvaka, od Pribrama (1958.), Steaue (1993.), Newcastlea (1997.), Salzburga (2009.), Sheriffa (2010.) te u Kupu Uefe od Rapida (1971.), Perugie (1979.), Atalante (1989.), Trabzonspora (1991.), Sparte (1996.), Atletica (1997.), Parme (2000.), Makabija (2001.)
– Još se i danas sjećam one utakmice protiv Newcastlea. Kad bih sad mogao, sigurno bih tu loptu izbio daleko u aut, a ne na nogu Englezima koji su iz te akcije izjednačili i prošli dalje. To je bila čista nesreća, imali smo odličnu momčad, a i sudac je odradio svoje. Zašto se Dinamu događaju takvi porazi? Ne znam, ali znam da je prije bilo puno teže proći u Ligu prvaka nego danas kad klubovi poput Dinama ne moraju do ulaska u skupinu Lige prvaka dobiti nijednu megamomčad iz Lige petice. I umjesto da iskoriste taj Platinijev poklon, oni uvijek zeznu – rekao je Dario Šimić koji je igrao za Dinamo od 1992. do 1998. godine.
Bilo je još takvih nesretnih ispadanja. Sjećam se svog maturalca 1983. godine. Svi smo išli u provod osim jedne djevojke, Božice, velike Dinamove navijačice. Ona je umjesto srednjoškolskih ludorija radije izabrala druženje s malim radijem na kojem je slušala prijenos iz Porta gdje je Dinamo branio 2:1 iz Maksimira i tražio prolaz dalje. I odolijevala je modra obrana sve do 90. minute kada je pogodak postigao Gomez, te godine zlatna kopačka Europe. Naša prijateljica još je danima gledala u prazno ne vjerujući da je Dinamo ispao iz Europe. Tada se za modre davala krv...
– Velik su problem Dinama treneri koji se prečesto mijenjaju. Zdravko Mamić jednostavno nema strpljenja dati treneru priliku. Kad netko postane trener Dinama, odmah je na laganoj vatri, visi o niti jer i najmanji krivi potez znači otkaz – kaže Anton Samovojska, novinar Sportskih novosti koji desetljećima prati zbivanja u Maksimiru.
Otkako je Mamić došao u Dinamo, 2001. godine, promijenio je u ovih dvanaest godina čak 15 trenera. Neke je Mamić vraćao, poput Lončarevića, Vlaka, Ivankovića i Jurčića.
– Ni u jednom sportu, pa ni u nogometu, ne mogu doći rezultati preko noći, na ho-ruk. Svakom treneru treba vremena da stvori momčad koja će postići uspjehe. Može klubu kupiti deset pojačanja, ali trener je taj koji će ih uigrati. Da Dinamo dovede Messija ili Neymara, to nije jamstvo da će rezultati biti sjajni. Svaka momčad i svaki trener treba vremena, a u Dinamu ga jednostavno nemaju – kazao je Samovojska.
Nema strpljenja
Da bi novi trener Dinama ostao na klupi, morat će osvojiti prvenstvo i kup te odvesti Dinamo u europsko proljeće. Jer Mamić želi rezultate odmah. Pa sad, tko voli, nek izvoli.
Ilija Lončarević je tri puta sjedio na Dinamovoj klupi. Prvi put 1999. godine kada je osvojio naslov prvaka Hrvatske, potom 2002. i 2005. godine. Dva posljednja puta Mamić nije imao strpljenja za popularni brk...
– U Dinamo očigledno uvijek postoji nekakav psihološki pritisak. Teško je to objasniti. Zbog tog pritiska i atmosfera postaje loša, kako na tribini, tako u klubu i oko njega, ali i u svlačionici. O tome zašto je to tako, trebalo bi napraviti temeljitu analizu. Ali da u klubu nema strpljenja na duže staze, to je istina – rekao je Lončarević koji također nije imao sreće s europskim utakmicama.
– Prije je puno lakše bilo doći do proljeća u Europi nego danas kad najbogatije nogometne zemlje imaju tri-četiri svoja predstavnika. Novac danas igra doista veliku ulogu i tu su bogatiji klubovi u puno većoj prednosti nad ostalima – smatra Lončarević.
Trener s najduljim stažem na klupi Dinama bio je Miroslav Blažević – ukupno osam godina, ali samo tri u nizu (1985. – 1988.)
Velik je problem Dinama i stalna prodaja igrača. To se ponavlja iz godine u godinu. No, Mamić zna kako zaraditi silne milijune, ove sezone čak je super pogodio s pojačanjima (Soudani, Fernandes, Pinto).
– Da Mamić nije prebrzo prodao Kovačića, Badelja i Kelavu, sada bi bez problema bio u skupini Lige prvaka. Austrija bi bila kao plitak potok – istaknuo je Anton Samovojska.
Dražen Besek nosio je dres Dinama punih šest godina, od 1985. do 1991. godine.
– Igrao sam proljeće u Europi, ali s Varteksom. Šalu na stranu, Dinamu se događaju ovakvi stresovi jer nema kontinuiteta u radu struke. Ništa se ne može napraviti na brzinu, ništa se ne događa preko noći. Rijeka? Sad je stanje euforično, ali će se njihovi rezultati zbrajati nakon dvije-tri godine. Jasno je da se u Dinamu svake godine uvelike promijeni igrački kadar. Kako da se igrač privikne na trenera koji ode nakon jedne sezone? Nikako. Nažalost, treneri su u Dinamu potrošna roba. Kada dolaze, onda su najbolji, kada odlaze, onda su najgori. Nisu treneri jedini krivci za poraz, ali to se u Dinamu tako ne gleda – rekao je Besek koji je prvi ugovor u Dinamu odradio za...
– Nula kuna. Meni je bilo čast igrati za Dinamo. Bio sam ponosan. Znao sam da ću dobrim radom biti nagrađen druge sezone. No, danas malo tko igra zbog časti i ponosa, puno njih dođe uzeti samo novac – rekao je Besek.
S obzirom na to da iza sebe ima dug trenerski staž (Varteks, Slaven Belupo, Zaglebie, Drava, Šangaj, Zagreb), bi li ikad htio biti trener Dinama?
– Ako bi bio stopostotni šef u svlačionici, onda da. Ali, tamo su trenutačno druga pravila, pravila koja sputavaju trenerovu kreaciju – istaknuo je Besek.
Pitanje je i gdje je nestala dobra atmosfera oko kluba, gdje su nestali gledatelji, zašto Maksimir nije pun kao nekad. Utakmica protiv Austrije bila je tek iznimka. Još peče onaj mali posjet protiv Porta lani u Ligi prvaka kada su utakmicu gledala 4683 gledatelja s kupljenom ulaznicom. To je rekord Lige prvaka po neposjećenosti. Istodobno je u Parizu je bilo 42.000, u Pireju 31.000, u Dortmundu 66.000 gledatelja.
Vratiti zajedništvo
– Navijači su nestali onog trenutka kada je nastao nered u HNS-u. Stalno se mijenjao sustav natjecanja, kršila su se osnovna pravila nogometne igre. Kada je počeo HNL, svi klubovi imali su navijače. No, nije samo Dinamo izgubio navijače nego i Varteks, Osijek, Cibalija. Samo je Hajduk zadržao svoje navijače jer je tamo riječ o tradiciji – rekao je Ilija Lončarević.
I Zagreb je imao tradiciju odlaska na Dinamove utakmice. Kao klinac početkom osamdesetih odlazio samu u Maksimir. Protiv Radničkog iz Niša pun stadion. Bor i Trepču došlo je gledati 20.000 gledatelja. Toliko bi danas privukla samo Barcelona, Real ili Bayern. Porto sigurno ne bi. Mnogi navijači otišli su zbog sukoba mišljenja sa Zdravkom Mamićem. Zbog tih sukoba danas nema dobre atmosfere na stadionu, zbog tih sukoba danas s tribina dolaze ružne riječi zbog kojih Uefa kažnjava.
– Dinamo pratim više od 30 godina i mogu reći da uzrok tom \"prokletstvu\" nije samo jedan nego više njih. Dinamo je klub oko kojeg su se uvijek motali različiti ljudi s različitim ulogama, od političara i dužnosnika do različitih muljatora. Mislim da je glavni problem u tome što se netko od tih likova, kad god je stvorena dobra atmosfera i rezultat, potrudio da oni ne potraju. Sjetite se veličanstvene 1982., a \'83. smo već bili u banani, godinu poslije da ne pričam. U Jugoslaviji su to radili jer smo im bili previše Hrvati, a danas... ne znam, ali kao da netko želi da Dinamovo zajedništvo i dobra atmosfera ne traju dugo. U tome je i odgovor na pitanje što nam treba da prokletstvo nestane: zajedništvo kluba, navijača bez kojih Dinamo i nije klub, Grada Zagreba i svih koji su s klubom povezani mora biti dugoročno. Ne smijemo uvijek tražiti neke neprijatelje i krivce, nisu ni sve utakmice povijesne, ni svi suci protiv nas... Kad se stvori dobra atmosfera i zajedništvo koje će dulje potrajati, onda će Dinamo skinuti svoje \"prokletstvo\" – rekao je Zoran Tepšić Zoki, dugogodišnji navijač.
– Mislim da je današnji Dinamo najbolji u posljednjih desetak godina i gotovo sam uvjeren da će proći skupinu Europske lige i napokon zaigrati proljeće u Europi – zaključio je Lončarević.
Proljeće u Europi? Bilo bi lijepo da se Dinamo konačno oslobodi \"prokletstva\".