Konstantin Semeniuk, 51-godišnji iznajmljivač soba u Kijevu, imao je velike planove za budućnost. U veljači 2020. otvorio je dva hostela na Cipru, a sanjao je i o pokretanju malog “Butique” hotela na tom mediteranskom otoku.
“Cipar se činio idealnim jer globalizacija nije bila prodrla u njega kao na drugim mjestima. Lokalni ljudi su živjeli usporeno, baš kao što su oduvijek činili”, kaže Semeniuk za Hinu.
U južnom gradu Larnaki kupio je kuću na dva kata s terasom na krovu pa ju preuredio u hostel. Isto je napravio i u zapadnom gradu Pafosu. Na slične poduzetničke pothvate ranije su se odlučili brojni Rusi i Ukrajinci privučeni suncem, toplim morem, pravoslavljem i niskim porezima.
No samo mjesec dana kasnije koronavirus se sručio na Cipar i zatvorio njegove turističke objekte. Semeniukovi snovi ostali su daleko od ostvarenja.
“Puno novca sam bio uložio pa mi je to bio veliki udarac”, kaže u dnevnom boravku hostela u Larnaki gdje je gotovo dvije godine bio zatvoren sa suprugom Alenom tijekom 'lockdowna'.
Kada su u veljači ove godine konačno popustile sve mjere, a on nanovo otvorio hostel, njegova radost nije dugo potrajala.
Rusija je 24. veljače izvršila agresiju na Ukrajinu, čime je prestala potražnja za sobama koje je iznajmljivao na duži rok u Kijevu.
Od tada telefonske razgovore održava jedino s kćeri koja je ostala u glavnom gradu Ukrajine jer su i uplašeni turisti obustavili dolaske u istočni dio Europe uključujući Cipar.
“U ožujku i travnju su se ljudi općenito bojali rata. Nakon invazije gotovo da nismo imali gostiju u hostelu”, kaže Semeniuk zamišljeno trljajući rukom bradu.
U njegovom hostelu “Past or Tail” noćenje s doručkom košta 10 eura (75 kuna), što je najjeftinije u Larnaki. Unatoč tome trenutno ima zauzetih 10 kreveta od ukupno 30.
Cipar, čije gospodarstvo ovisi o turizmu, ovih dana živi u očekivanju turista. Vlada, vlasnici smještajnih kapaciteta, ugostitelji i radnici ušli su u srpanj, kada obično dolazi najviše stranaca na otok. Ciparski ministar prometa Yiannis Karousos kaže da je Cipar u razdoblju od siječnja do travnja zabilježio nešto manje od 80 posto dolazaka zrakoplova u odnosu na isto predpandemijsko razdoblje iz 2019.
“Cipar, udaljeni otok na granici EU-a, ovisi o zračnom prijevozu”, izjavio je prošli mjesec tijekom jedne konferencije. “Zbog toga je serija mjera uvedenih za suzbijanje koronavirusa imala devastirajuće posljedice na Cipru”, dodao je Karousos.
EU je uveo sankcije Rusiji pa su ukinite zračne linije između te zemlje i Cipra. Turisti iz Rusije i Ukrajine činili su 20 posto turista na Cipru u 2019. godini.
“Postoje hoteli koji sada prolaze kroz teško razdoblje jer su imali brojne ugovore s ruskim touroperatorima”, kaže Haris Loizides, predsjednik Ciparske udruge hotelijera.
Dodaje da vlasnici hotela nisu potpuno odustali od ruskih turista jer ih nastoje dovesti preko zemalja poput Srbije, Gruzije i Izraela koje nisu uvele sankcije Rusiji.
Konstantin pak kaže da je zbog situacije izazvane covidom, a onda i ratom, “izgubio tri godine života”.
“Nemam više puno vremena u životu, 51 mi je godina”, napominje. “Nadam se da će se situacija tijekom ljeta popraviti te da ću za nekoliko godina ipak otvoriti svoj mali hotel. On bi mi omogućio da konačno lakše živim”.
VIDEO: Neočekivane posljedice krize: Njemačka pivnica nudi pivu u zamjenu za suncokretovo ulje
Čime se bavi naše novinarstvo koje je svedeno na vijesti kakve cipele se šeču Špicom i koliko je nesretan jadan Ukrajinac koji eto nemože iznajmiti svoje apartmane.Niti jednom riječi o našim umirovljenicima,galopirajučem siromaštvu,preskupim ljekovima,neredu u zdravstvu.Zašto novinari ne govore o predstoječoj zimi i tome kako čemo se grijati ako znamo da su 80 posto skladištenja plina zakupile strane kompanije.To objasnite građanima a ne dnevnim bombardiranjem kako je tko obučen i koje probleme ima neki tamo strani iznajmljivać apartmana.