-Glas SAD-a i europskih zemalja mora biti snažan i jedinstven da se zaustavi pohod na međunarodni pravni poredak na Krimu - rekao je ukrajinski veleposlanik u Hrvatskoj i BiH Oleksandr Levčenko novinarima u Zagrebu.
Levčenko kaže kako je odluka parlamenta Autonomne Republike Krim o referendumu kojim se želi odcijepiti Krim nelegitimna. Osim toga, takvi postupci su opasan presedan koji zabrinjava zemlje koje imaju rusku manjinu.
- Riječ je o kršenju niza međunarodnih ugovora, u prvom redu Budimpeštanskog memoranduma iz 1994. godine. Tada je Ukrajina bila treća nuklearna sila, ali je po tom sporazumu sve nuklearno oružje otišlo u Rusku federaciju, a cjelovitost i sigurnost Ukrajine zajamčile su Ruska federacija, SAD, Engleska, uz potporu Francuske i Kine - kaže Levčenko.
Kaže i kako su ruski specijalci zauzeli Krim, ali Ukrajina neće vojno intervenirati, iako se osniva nacionalna garda od 20 tisuća vojnika.
-U Dumi je donesen opasan zakon koji omogućuje da se svaka jedinica u kojoj se govori ruski može pripojiti Ruskoj federaciji, time se otvara Pandorina kutija, mira i sigurnosti u Europi više neće biti - kaže veleposlanik i uspoređuje velikoruske težnje ruskog predsjednika Vladimira Putina s velikosrpskim ambicijama Slobodana Miloševića.
- Na Krimu je 58,5 posto Rusa koji imaju 90 posto škola na ruskom jeziku, a tu je i 25 posto Ukrajinaca i 15 posto Tatara. Je li Rusima dovoljno 90 posto škola? U Kijevu na kiosku su jedne novine na engleskom, 6 na ukrajinskom, sve ostalo je na ruskom, pa se čini da je u Ukrajini ukrajinski jezik u podređenom položaju - kaže Levčenko.
Ističe da u Moskvi vlada euforija potaknuta kontroliranim medijima koji o ukrajinskim prosvjednicima pišu kao o fašistima, pa su svi za Vladimira Putina koji, tako to prikazuju mediji, ide spašavati ukrajinski narod od nacista.
- A zapravo, Ukrajinci su narod koji su najviše dali u borbi protiv nacista u 2. svjetskom ratu, poginulo je 13,5 milijuna ljudi - kaže Levčenko, dodajući i kako je upravo on jedini veleposlanik u Zagrebu koji dolazi na sve antifašističke manifestacije.
U Europi postoje samo dva naroda koji se naizgled diče slavenstvom a u praksi napadaju pretežno slavenske države a slavene ubijaju s zadovoljstvom. Svi koji su s njima ušli u sukob i održali ih na razmaku od toga su imali koristi i nisu više morali slušati priče o nekakvom bolesnom "bratstvu".