– Kada sam shvatila da sam ostala doslovno bez lipe, poželjela sam odustati od svega. Nazvala sam supruga i rekla mu da mi kupi avionsku kartu za Zagreb u jednom smjeru jer se samo što prije želim vratiti kući – iskreno kaže medicinska sestra Tanja Bajić, koja je početkom lanjskog prosinca ostala bez ušteđevine od 1700 funti (oko 17 tisuća kuna) i to nakon što je pokradena upravo na mjestu gdje je odlučila potražiti bolji život. Ta 33-godišnjakinja doputovala je 26. studenog prošle godine u Stoke, grad na istoku Engleske u koji se odlučila preseliti nakon što je u tamošnjoj bolnici dobila posao medicinske sestre.
Nisam novac nosila iz “fore”
Desetak dana nakon što je stigla u Stoke, dok je u restoranu koji se nalazi u krugu bolnice čekala u redu kako bi kupila sendvič, lopov kojemu tamošnja policija još nije uspjela ući u trag iz torbice joj je ukrao novčanik u kojemu se nalazila sva ušteđevina koju je ponijela u Englesku.
– Nisam toliko novca nosila sa sobom “iz fore”, nego zato što ga nisam imala gdje ostaviti. Zbog nekih administrativnih stvari nisam u tako kratkom roku mogla otvoriti račun u banci, a u hostelu u kojem sam odsjedala zbog raznih problema nije bilo sigurno ostavljati novac – objašnjava Tanja Bajić, koja je bez novčanika ostala u samo nekoliko trenutaka koliko joj je trebalo da, kako kaže, pročita poruku na mobitelu koju je dobila dok je čekala u redu za sendvič. Spretni kradljivac odmah je iskoristio tih nekoliko sekundi njezine nepažnje. I dok je Tanja već počela planirati povratak u Hrvatsku, među njezinim kolegama pročulo se što joj se dogodilo.
Božić bez kćeri
– Anne Barks, koja mi je bila jedna vrsta mentorice, putem dobrotvorne udruge u sklopu bolnice organizirala je akciju u kojoj su zaposlenici mogli donirati novac. Odaziv je bio zaista jako dobar, ne znam ni sada kako da im svima zahvalim na tome. Skupili su 1500 funti koje su mi službeno uručili u ponedjeljak – govori Tanja Bajić. Dodaje i da joj je, osim Anne, najviše pomoglo dvoje kolega iz Hrvatske – Mario i Marija, također zaposlenici bolnice.
– Novac koji mi je ukraden nije bio namijenjen ni za kakav luksuz, nego da svoju kćer Tenu, kojoj su sada četiri godine, dovedem što prije u Englesku. Ne može bez mame, a ne mogu ni ja bez nje. Ona je ostala u Zagrebu dok se ja malo ne snađem ovdje. Bez nje sam provela i Božić, a taj je novac bio namijenjen za plaćanje stanarine koja ovdje nije jeftina, tako da sam presretna što je sve ovo ispala jedna priča sa sretnim završetkom – zaključila je Tanja.
Veći novac se nikad ne drži u torbici u novčaniku.