Ulaganje u prometne koridore idućih 15 godina

Ulaskom u EU naša prometna infrastruktura postaje dijelom europske. Paneuropski prometni koridori definirani su prometni putevi u centralnoj i istočnoj Europi koji zbog svoje važnosti  zahtijevaju investiranje tijekom idućih 10 do 15 godina. Ulaganja u obnovu željeznica, cesta i riječnih plovnih puteva ne samo da će doprinijeti povezanosti zemalja na dionicama kojima ti pravci prolaze nego će donijeti i mnoge prednosti  razvoju gospodarstva zemalja koje povezuju i skratit će vrijeme putovanja putnika i robe. Ti su koridori definirani na tri paneuropske prometne konferencije, održane na razini ministara prometa.

Prva je takva konferencija održana u Pragu 1991., nedugo nakon pada Berlinskog zida. Na njoj nije bilo moguće donijeti detaljnije zaključke zbog relativno burnih političkih promjena u istočnoj i središnjoj Europi. Razvijena je samo koncepcija za buduće dogovore. Devet transportnih koridora definirano je na drugoj konferenciji na Kreti 1994., dok je deseti koridor definiran na trećoj konferenciji u Helsinkiju 1997. godine.

Koridori definirani na konferencijama na Kreti i u Helsinkiju potiču usmjeravanje ulaganja na razvoj infrastrukture prioritetnih koridora, na bolju komunikaciju među zemljama obuhvaćenim pojedinim koridorom kako bi se između ostalog unaprijedio protok graničnim prijelazima te potaknuo razvoj intermodalnog transporta.

Preko teritorija naše zemlje prolaze sljedeći koridori:

Koridor V, dužine 1600 km, proteže se od Venecije preko Kopra, Ljubljane i Budimpešte do Ukrajine. Taj koridor ima i svoje ogranke, a prvi počinje od Bratislave te se preko Žilina i Košica spaja na Uhgorok i Lavov u Ukrajini; drugi ogranak povezuje Rijeku, Zagreb i Čakovec cestovnim putem te Rijeku, Zagreb i Koprivnicu, a treći ogranak proteže se od Ploča preko Mostara, Sarajeva do Osijeka i Budimpešte.

Koridor VII, dužine 2300 km, čini dunavski plovni put sa sljedećim sastavnicama:
a) dunavski unutarnji plovni put,
b) kanal Crno more – Dunav,
c) dunavske grane Kilia i Sulina,
d) kanal Dunav – Sava,
e) kanal Dunav – Tisa i
f) relevantna lučka infrastruktura smještena na unutarnjim plovnim putovima.

Koridor X, ukupne dužine 2360 km, čini cestovna i željeznička veza Salzburg - Ljubljana - Zagreb - Beograd - Niš - Skopje - Veles - Solun. Najvažniji ogranak tog koridora za Hrvatsku jest ogranak koji spaja Graz i Zagreb preko Maribora.

Željeznički prometni pravac državna granica – Botovo – Zagreb – Rijeka glavni je željeznički pravac važan u povezivanju središnje, gorske i primorske Hrvatske, ali je istodobno važan i u realizaciji europskih regionalnih integracija u smislu povezivanja regija Alpe – Jadran, Mediteran – Podunavlje. Na cijelom potezu od državne granice s Mađarskom do Rijeke sagradit će se i drugi kolosijek, a vlakovi će moći prometovati brzinom od 160 (200) km/sat što je europski standard, a sve to uz pomoć sredstava iz strukturnih fondova. 
Skraćenjem postojeće pruge od Karlovca do Rijeke za oko 54 km osigurava se vrijeme putovanja od Botova do Rijeke na nešto više od dva sata. Isto tako se osiguravaju potrebni uvjeti za realizaciju planiranog kapaciteta nove pruge od oko 25 do 30 milijuna tona tereta godišnje (prometna prognoza).
 
Koridor pruge od granice do Rijeke podijeljen je u 4 sektora:

• sektor I. – državna granica (Botovo) – Zagreb (Dugo Selo), oko 80 km,
• sektor II. – čvor Zagreb, oko 100 km,
• sektor III. – Zagreb (Hrvatski Leskovac) – Rijeka (Krasica), oko 130 km i
• sektor IV. – čvor Rijeka, oko 70 km.

Sva ta četiri sektora ukupno čine oko 380 km nove pruge. Dionica pruge Dugo Selo – Križevci u sektoru I. nominirana je kao prva dionica pruge Botovo – Zagreb – Rijeka. Planirani početak građenja je prva polovica 2013. godine nakon što se tijekom 2012. provedu javna međunarodna nadmetanja za izvođenje radova i nadzora nad izvođenjem.