Od svih europskih blagodati svaki hrvatski građanin najprije će osjetiti promjenu koju je izglasao Europski parlament da od Nove godine može nesmetano prelaziti granice i kretati se Europom bez ograničenja. Mjera slobodnoga kretanja odnosi se doslovno na svakoga državljanina Hrvatske koji barem jednom putuje u drugu europsku zemlju. Oko te mjere vlada plebiscit. Ulaskom u EU Hrvatska je dobila veliko tržište i izdašnu financijsku pomoć da smanji razliku u razvijenosti; da nije imala takve prednosti, pitanje je gdje bi danas bila. Učlanjenjem u NATO Hrvati ne moraju drhtati svaki put kad se u susjedstvu održavaju manevri; da nema takvo zaleđe, Ukrajina bi bila još bliže. Skorim uvođenjem eura Hrvatska integraciju u Europu diže za jedan stupanj; bez toga koraka, kaskala bi za monetarnom stabilnošću većine europskih zemalja.
Ni jedna nova situacija nije za Hrvatsku čistija od ulaska u zonu slobodnoga kretanja. Svakoj članici Unija uzima dio suvereniteta; za neke političke senzibilitete to je prevelika žrtva. NATO je vojna organizacija; za pacifiste je to opasan savez. Euro je istisnuo i marku i franak; ljubitelji kune bi svoju valutu. Svakom se koraku nešto moglo prigovoriti; ni jedan građanin ne može ništa reći protiv toga da lakše prelazi granicu kad putuje iz države u državu.
Da bi izborila to pravo, Hrvatska je morala položiti mnoge ispite zrelosti. Hrvatska je dobila priznanje, ali prije svega odgovornost što su joj članice EU, plus Švicarska i Norveška, povjerile da čuva europske granice. I na ovaj način istaknuta je kao lider u regiji. U vremenu masovnih socijalnih i političkih kretanja stanovništva to je velika obveza i velik zadatak za novu članicu. Iako će biti na isturenom položaju, neće biti sama; sa Slovenijom, Mađarskom i Italijom granice će dijeliti i spajati države istoga režima; prema BiH, Srbiji i Crnoj Gori Hrvatska će raditi za sve članice šengenske zone. Kako će se u svakodnevnom radu kombinirati obveze efikasnosti s obvezom fleksibilnosti, to je stvar sistema koji je, treba pretpostaviti, dobro pripremljen i uigran.
Za turističku zemlju hrvatskoga formata svako olakšanje graničnoga protokola djeluje kao bonus. Politički, Hrvatska se legitimira pred europskom javnošću kao država koja je sposobna preuzeti teret ne samo redovnih kretanja nego i (ne)planiranih migracija. A na psihološkome planu Hrvati mogu odbaciti kompleks građana drugoga reda. Sad su priznati za prave Europljane, ako se tako osjećaju.
Dolaskom do europskih plaća i mirovina, (standarda), hrvati će prestati biti građani drugog reda. Čak i u vlastitoj državi.