Hrvatska se vinogradarski dijeli u dvije regije: kontinentalnu i primorsku, koje se opet dijele na ukupno 12 podregija: srednja i južna Dalmacija, Istra, Slavonija, Moslavina, Hrvatsko primorje, Dalmatinska zagora, Plešivica, sjeverna Dalmacija, Prigorje-Bilogora, Podunavlje, Zagorje-Međimurje i Pokuplje.
Svaka od njih odlikuje se zemljopisnim, geološkim, agroekološkim, gospodarskim i drugim posebnostima. Prema razlikama svrstavamo ih u pet vinogradarskih klimatskih zona koje se iskazuje podacima o srednjoj godišnjoj temperaturi i zbroju (sumi) topline, oscilaciji temperatura i pojavi kasnih proljetnih i ranih jesenskih mrazeva, količini i rasporedu oborina, vlažnosti zraka i drugim pojavama poput magle, tuče, rose i snijega, učestalosti vjetrova i njihova intenziteta, broja vedrih dana itd., uz one o sastavu tla, reljefu, sorti vinove loze.
Sve to utječe na smjer vinogradarske proizvodnje i kakvoću vina, čijim se izborom i bogatstvom hrvatsko vinogradarstvo razlikuje od svih ostalih. Prava je rijetkost da se na tako malom prostoru susreće tolika raznovrsnost sorata, kategorija i tipova vina, a upravo to Hrvatsku i u svjetskim mjerilima svrstava u iznimno zanimljivo vinogradarsko i vinarsko područje.
Zato nije nikakvo čudo što, kad se pojavimo u Londonu na sajmu vina, najpoznatiji vinski časopis "Decanter" dodijeli nam (“Decanter World Wine Awards 2011.”) ukupno 40 medalja i 25 preporuka. Najprestižniju nagradu Regionalni trofej dobila je ledena berba Bodren Bodren, a zlatnu medalju Krauthaker graševina izborna berba prosušenih bobica.
Pristupanje Republike Hrvatske Europskoj uniji zahtijeva pripreme i prilagođavanje svih gospodarskih grana pa tako i poljoprivrede. Vinogradarstvo i vinarstvo pripada jednom od najsloženijih dijelova poljoprivrede u okviru europskoga zakonodavstva i trenutno je u tijeku niz promjena unutar navedene grane. Proizvođači vina, kao i država, moraju se prilagoditi novim pravilima, propisima i zakonima. Tržište vina čini znatan dio ukupnoga svjetskoga tržišta koji se proširuje te su potrebne promjene s ciljem prilagođavanja procesu globalizacije.
Proizvođači i državne institucije koje se bave marketingom moraju prilagoditi proizvodnju, distribuciju i političke strategije u skladu s budućim promjenama koje se odnose na marketing. Globalno tržište zahtijeva globalnu promociju, a oglašavanje je općenito korišteno prvenstveno za proizvode niže cijene i robu široke potrošnje. Može se očekivati da će ulazak Hrvatske u Europsku uniju povećati tržišne mogućnosti vinara kroz potencijalno povećanje prodaje hrvatskih vina.
S druge strane, veće tržište podrazumijeva veću konkurenciju, a samo oni dobro pripremljeni proizvodnjom i prodajom vina mogu ostvariti dobit i rentabilno poslovati. Europska je unija vodeći svjetski proizvođač, potrošač, izvoznik i uvoznik vina, a proizvodnjom i prodajom vina ostvaruje se znatan dio prihoda poljoprivrede te vinogradarstvo i vinarstvo predstavljaju vitalni dio gospodarske aktivnosti, posebno u pogledu zapošljavanja i prihoda od izvoza vina.
Hrvatska vina mogu se kategorizirati kao vrhunska vina, kvalitetna vina, (obje kategorije s kontroliranim zemljopisnim podrijetlom), stolna vina s kontroliranim zemljopisnim podrijetlom, stolna vina bez kontroliranoga zemljopisnoga podrijetla i ostala vina.
U Hrvatskoj se uzgaja više od 30 sorti vinskoga grožđa, a najzastupljenije su graševina, malvazija istarska i plavac mali.
Proizvođači vina u Hrvatskoj nisu više usmjereni samo na proizvodnju, kako grožđa tako i vina, nego se sve veća pažnja poklanja marketingu. Stoga je u rujnu 2010. snovana Koordinacija vinskih udruga i obiteljskih vinarija Hrvatske s glavnim zadatkom promocije vina kao hrvatskog strateškog turističkog i gospodarskog proizvoda i poticanja izvoza.
Za očekivati je da će članstvo RH u Europskoj uniji donijeti nove mogućnosti i izazove za vinare. Iako će ulazak RH u EU značiti pristup na europsko tržište, mora se naglasiti kako veća tržišta znače i veći broj manjih i većih proizvođača, odnosno veću konkurenciju.