Radnici Uljanika, njih 225, koliko ih danas radi pokušavajući održati pulsko brodogradilište na životu do prodaje, žive od minimalca!
– Agencija za osiguranje radničkih tražbina (AORT) uplatila je radnicima minimalac za prosinac, no ne mogu reći je li platila za sve radnike. Taj minimalac iznosi 580 eura neto, prema starom zakonu, jer riječ je o prosincu, a po novom 670 eura. Ljude zanima što dalje, a na to im pitanje može odgovoriti jedino država, koja je sada 95-postotni vlasnik brodogradilišta i koja diktira sve što se događa oko prodaje Uljanika – rekao nam je Boris Cerovac, sindikalni povjerenik uljanikovaca. Na skupu radnika održanom između dviju prodaja tvrtke radnicima je direktor Samir Hadžić rekao da isplata plaća za siječanj ovisi o tome hoće li na idućoj dražbi 4. ožujka biti zainteresiranih ulagača i ponuda te, ako ih bude, hoće li ih skupština društva dan poslije prihvatiti.
Za kupnju Uljanik Brodogradnje 1856 sada je zainteresirano nekoliko kupaca, što ranije, pokazala je praksa, nije bio slučaj, a spominje se i tvrtka iz Izraela koja bi u Puli gradila ratne brodove.
GALERIJA Pulsko brodogradilište Uljanik
– Koliko mi imamo informacija, zainteresiranih je daleko više, ali neki ne mogu doći do Ministarstva gospodarstva i Ministarstva financija na razgovor, jednostavno ih ne žele primiti. Nama je potreban ozbiljan kupac koji će nastaviti proizvodnju, a što se događa i zašto je baš sada toliki interes, zašto nas država, koja nam je većinski vlasnik, ne odblokira i zašto je državi u interesu da tvrtka u blokadi manje vrijedi na tržištu, možemo samo nagađati. Činjenica je da se prema nama odnose maćehinski, dok, recimo, za riječki 3. maj, koji je više od 50 milijuna eura u minusu i čak je desetak puta veći gubitaš od nas, država ima rješenje. I o tim razlozima isto možemo nagađati. Nas se pokušava sputavati i uvesti u stečaj, a prije 14 mjeseci ozbiljan ulagač iz Češke sve je mogao riješiti; otplatiti naše kredite, uložiti novac u proizvodnju, isplatiti državi milijune eura, čak 57 milijuna eura u AORP – na ništa od toga država nije pristala, nego se agonija nastavlja. Podsjećam da, mimo plaća, potraživanja radnika tvrtke koja je propala iznose čak 20,7 milijuna eura – toliki iznos samo bivši i aktualni radnici Uljanika potražuju nakon kraha tvrtke – napominje Boris Cerovac. Kaže da ga slučaj s Uljanikom podsjeća na Muzil u Puli, gdje netko 30 godina namjerno pušta da sve propada, da zjapi prazno, da se ništa ne gradi, da svemu vrijednost na tržištu samo pada.
– Nešto iza svega toga stoji, vrijeme će pokazati što – dodao je naš sugovornik.