Ultimatum seljaka: Premijeru, imate samo tri dana

Borba za poticaje nije borba za veću poljoprivredu, već borba za zadržavanje neodrživog stanja plaćanja poticaja. To je borba za „otimanje“ novca od države. Nikada nisam čuo ili pročitao da je, primjerice, Agrokor oštetio nekog seljaka, ali je na vlastitim površinama bitno povećao proizvodnju i time barem na minimumu stabilizirao domaću poljoprivredu. Stoga nisam za to da država odustane ili smanji poticanje poljoprivrede, ali jesam za promjenu sustava koji je osigurao parazitiranje na poticajima i doveo do toga da se državni novac troši bez učinka. Ako je to socijalno davanje, neka ga se prebaci u sustav socijalne skrbi – kaže Stipan Bilić, direktor Kondina i stručnjak za poljoprivredu.

Zbijanje seljačkih redova

Bez obzira na to što premijeru Zoranu Milanoviću od ponedjeljka teče trodnevni rok Stožera za obranu poljoprivrede da sa seljacima sjedne za pregovarački stol i opovrgne najave ministra financija Slavka Linića kako će se poljoprivredne subvencije u ovoj godini kresati za čak 900 milijuna kuna, inače će u četvrtak u podne, po tko zna koji put, u traktorske prosvjede, Bilić je uvjeren da kolapsa poljoprivrede zbog manjih poticaja neće biti.

Upitno je samo hoće li proizvodnja biti veća ili manja za nekoliko postotaka, a to više ovisi o vremenu nego o poticajima – tvrdi Bilić. Zbijanje seljačkih redova, koje nisu spriječile ni izjave ministra poljoprivrede Tihomira Jakovine kako prosvjedi nisu opravdani jer proračun još uvijek nije donesen, on tako opravdava činjenicom da u posljednjih desetak godina ministri poljoprivrede nikada nisu imali hrabrosti uspostaviti korisno trošenje novca koji se osiguravao prosvjedima. Tome u prilog govori i to što u Hrvatskoj nema stručnih analiza koliko pad prihoda utječe na odustajanje od proizvodnje i proizvodnju uopće. Primjerice, od 2000. godine do danas samo je broj mliječnih farmi sa 60 tisuća sveden na 14.800, ali je proizvodnja mlijeka bitno povećana.

Možda se zbog pada prihoda poljoprivredna proizvodnja opet bude povećavala, kaže Bilić. Jedino što još nije jasno kako će uz smanjene subvencije poljoprivrednicima, koje su u 2012. trebale iznositi oko 2,68 milijardi kuna, na prihode u poljoprivredi utjecati i obveze, odnosno dug bivšeg resornog ministra Petra Čobankovića poljoprivrednicima od 1,1 milijardi kuna, pita Bilić, dok su seljaci uvjereni kako slijedi propast sela. Zbog kontradiktornih poruka Linića i Jakovine, iz Hrvatskog seljačkog saveza hrvatsku su vlast u petak optužili da je izgubljena kao guske u magli.

Nikome ništa ne otimamo

I oni, kao i većina seljačkih udruga, poručuju kako ne daju ni lipe ističući kako primarna poljoprivreda svake godine proračun puni s oko 7,5 milijardi kuna, a iz njega ne uzima ni polovicu tog iznosa.

– Ne uzimamo ništa što nije zarađeno i što nije zagarantirano zakonom o potporama – kazao je i čelnik HSS-a Mijo Latin, dok predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore Darko Grivičić kaže kako je smanjenje poticaja od 30 posto – i to u referentnoj godini za EU, u kojoj još nisu dobili potpore ni za lanjsku sjetvu – katastrofa. To znači da će od oko 100 tisuća obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava (OPG-a) koji su sada u sustavu poticaja propasti barem njih trećina, a njihovi će vlasnici završiti na birou rada i socijalnoj pomoći. Najcrnje prognoze govore tako o više od 100 tisuća novonezaposlenih pa Grivičić postavlja pitanje što će oni kojima je Vlada obećala kako im neće dirati u plaće i mirovine, kako ne bi pala potrošnja, trošiti ako ne bude proizvodnje. Ili se tako iznova pogoduje uvoznim lobijima – pita Grivičić.

No, koliko se Hrvatska do sada okoristila izdašnim poticajima? Samo od 2000. do 2009., prema podacima Eurostata, na tržište EU izvezli smo hrane u vrijednosti 2,99 mlrd. eura, a u tom istom razdoblju s njega uvezli hrane za 9,15 mlrd. eura. U tom razdoblju poljoprivrednici su iz proračuna dobili više od 27 mlrd. kuna, a samodostatnost je postignuta samo za nekoliko proizvoda. Prihvaćeni sustav poticaja u nas nije poticao povećanje poljoprivredne proizvodnje, nego naprotiv – od uvođenja poticaja 2012. ona je manja za više od 30 indeksnih poena. Od isplaćenih poticaja poduzeća posljednjih godina u prosjeku dobivaju 700 mil. kuna, što je oko 10 posto vrijednosti njihovih prodanih proizvoda, dok su seljaci dobivali više od 1,7 mlrd. kuna godišnje ili 36 posto vrijednosti robe – kaže Bilić ističući kako to znači za su dobivali čak 3,6 puta više po jedinici prodane robe, a svejedno im je proizvodnja padala, dok je tvrtkama rasla.