Umalo sam dobio ebolu zbog lošeg novinarstva iz Beograda

Zadnji sam koji bi bio protiv toga da ljudi idu normalno na godišnji odmor. Nakon subotnjeg Dnevnika 3, koji je vodila zamjenska urednica Tamara Peras, ozbiljno ću preispitati ovaj svoj tvrdokorni stav. Nije u redu da se urednici odmaraju, a da prije toga nisu osigurali da sustav normalno funkcionira. Ostavili su svoje zamjenike da se koprcaju u vlažnom zagrebačkom studiju.

Tamara Peras otvorila je Dnevnik temom o monetizaciji autocesta, a glavni komentator bio je preplanuli i istesani Radimir Čačić. Čovjek već dugo nema neku političku težinu, nedavno je izišao iz zatvora, ali svejedno ne silazi s čarobne HTV-ove kutije. Trebalo bi ponovno početi brojati koliko stranački prvaci imaju minuta na HTV-u. Ovako odoka nije teško izračunati da je Čačić prezastupljen s obzirom na realnu snagu. Po istim kriterijima Milanović i Karamarko trebali bi imati svakodnevni talk show. Tko im je kriv kada nemaju tako sposobne PR-ovce. Nisam se ni oporavio od Čačića, a već sam bio u smrtnom strahu zbog ebole koja hara po Africi.

Umjesto da pokuša objasniti jesmo li mi u Hrvatskoj u opasnosti, urednica se fokusirala na Beograd koji je, navodno, u opsadnom stanju zbog ove opake bolesti. Javila se uživo novinarka Ana Stamenković koja je govorila toliko nepovezano da ni nakon višekratnog gledanja nisam uspio shvatiti što je htjela reći. Njezin nastup sličio je na govorničko natjecanje o temi o kojoj nema pojma. Bitno je da se govori, “analizira”, lupa bez veze... Dok je govorila “analitičarka” Stamenković, učinilo mi se da sam se počeo znojiti i da me boli glava. Može li se dobiti ebola od lošeg novinarstva?

PLUS

Dnevnik 3. HTV je počeo uravnoteženo izvještavati o izraelskom napadu na Gazu. Čini se da kritike ponekad djeluju vrlo blagotvorno na televizijske zvijezde.

MINUS

Dnevnik HTV-a. Idu mi na živce oni stranci koji dolaze u Hrvatsku prvog vikenda u kolovozu i onda se žale na gužvu. Još je gore kada takve žalopojke idu u prve minute Dnevnika.