Rusija mora Mariji Anni Carter odnosno Marini Litvinenko, udovici Aleksandra Litvinenka, bivšeg ruskog obavještajca, otrovanog 2006. u Londonu s radioaktivnim polonijem 210, platiti nematerijalnu odštetu od sto tisuća eura i 22.500 eura za troškove postupka, upravo je objavljena odluka Europskog suda za ljudska prava.
ESLJP je zaključio da je ruska vlada propustila svoje obveze iz članka 38. Europske konvencije u pogledu suradnje u istrazi trovanja i smrti Aleksandra Litvinenka (44) koji je prije nego je dobio azil u Velikoj Britaniji radio za ruske obavještajne službe, bivši KGB i potom FSB. Istraga u Velikoj Britaniji je otkrila da su izvršitelji naručenog atentata bili Andrej Lugovoj i Dmitrij Kovtun, a ESLJP je utvrdio da postoji snažan "prima facie" slučaj da su djelovali kao agenti ruske države, a ruska ih vlada nije osporila.
Odnosno, nisu dali uvjerljivo objašnjenje događaja, a niti su se suprostavili nalazima britanske istrage. K tomu, ni u Rusiji nije provedena učinkovita istraga koja bi mogla dovesti do utvrđivanja činjenica, odnosno identifikacije i kažnjavanja odgovornih za ubojstvo.
Litvinenko je u studenom 1998. javno objavio kako je ruska tajna služba od njega tražila da istraži mogućnost likvidacije bogatog biznismena. Otpušten je iz ruske tajne službe pa je pobjegao iz Rusije, te je s obitelji 2001. dobio azil u UK-u, a 2006. i britansko državljanstvo, te su promijenili imena. Litvinenko se uključio u razotkrivanje korupcije i povezanosti s organiziranim kriminalom u ruskim obavještajnim službama, te je navodno bio savjetnik britanskih, španjolskih i talijanskih vlasti o ruskom organiziranom kriminalu i operacijama KGB -a u Europi.
Od 16. listopada 2006. Lugovoj se kao dugogodišnji Litvinenkov poznanik s njim tri puta sastao u Londonu i svaki put u društvu Kovtuna. Prvi put su išli na večeru, nakon koje je u tijeku noći Litvinenku pozlilo, što je potrajalo dva dana. Lugovoj i Kovtun sljedećeg su se dana, odjavili iz hotela, dan ranije od najavljenog boravka. Soba u kojoj su boravili bila je kontaminirana polonijem s dokazima da je tvar izlivena u otvor umivaonika. A tragovi kontaminacije nađeni su i na mjestima koja su posjetili u Londonu, pa i u restoranu gdje su večerali.
Drugi put su se susreli za njihove posjete od 25. do 28. listopada. Tragovi polonija nađeni su i u toj hotelskoj sobi u kojoj su tada bili. Treći put u London su se vratili 31. listopada i dan poslije u hotelskom baru su s Litvinenkom ispijali čaj u hotelskom baru. Obilni tragovi polonija nađeni su u čajniku i muškom zahodu koji su koristili njih dvojica, ne i Litvinenko. Oni su se 3. studenog vratili u Moskvu. I njihova sjedala u avionu bila su kontaminirana polonijem, kao i sjedala na stadionu Emirates u Londonu, gdje su gledali nogometnu utakmicu.
Litvinenku je 2. studenoga pozlilo, povraćao je, imao bolove u trbuhu i krvavi proljev. Dan kasnije primljen je u londonsku bolnicu gdje je 23. studenoga 2006. umro od akutnog radijacijskog sindroma uzrokovanog vrlo visokim razinama polonija 210, koji je u organizam ušao gutanjem.
Britanska istraga utvrdila je 22. svibnja 2007. kako postoji dovoljno dokaza da Lugovoja terete za ubojstvo Litvinenka. Ali, ruske su ga vlasti odbile izručiti zbog ustavne zaštite ruskih državljana. Tjeralica je raspisana i za Kovtunom. Lugovoj je postao zastupnik u ruskom parlamentu tako da uživa i zastupnički imunitet. Ruski glavni tužitelj pokrenuo je 7. prosinca 2006. istragu, ali ESLJP navodi kako o tomu imaju malo podataka.
Istraga u Velikoj Britaniji je izvan razumne sumnje utvrdila da je Litvinenko otrovan polonijem, koji su mu podmetnuli. U siječnju 2016. istragom je utvrđeno, van razumne sumnje, da je Litvinenko otrovan polonijem koji su mu podmetnuli Lugovoj i Kovtun. Isključena je mogućnost samoubojstva ili slučajnog trovanja, a odbačena je i verzija po kojoj je Lugovoj radio za britansku tajnu službu.
U istrazi su uočeni motivi koje su "entiteti unutar ruske države" mogli imati za Litvinenkovu likvidaciju, obrazlaže se u odluci ESLJP-a, kao i dokazi o povezanosti Lugovoja i Kovtuna s ruskom državom. Utvrđeno je da je Lugovoj djelovao pod vodstvom FSB-a, a i Kovtun, vjerojatno neizravno preko Lugovoja, čega je Kovtun bio svjestan. Litvinenkova supruga je zahtjev podnijela još 2007. godine. ESLJP je u prosincu 2014. obustavio postupak čekajući do 8. ožujka 2016. ishod britanske istrage.
ESLJP je odbacio prigovor ruske vlade zbog korištenja izvještaja iz britanske istrage uz obrazloženje da je ta istraga zadovoljila zahtjeve neovisnosti, pravičnosti i transparentnosti. Britanski se nalazi nisu mogli zanemariti samo zbog toga što ruske vlasti u tom postupku nisu htjele sudjelovati. Ruska je vlada ESLJP-u dostavila pregled poduzetih istražnih radnji, ali je odbila dostaviti i materijalne dokaze koji bi to potvrdili.Stoga je ESLJP zaključio da ruske vlasti nisu provele učinkovitu istragu koja može dovesti do utvrđenja činjenica, identifikacije i kažnjavanja odgovornih za ubojstvo. To što Lugovoj uživa parlamentarni imunitet nije apsolutna prepreka da se on ipak istraži ili i procesuira, jer mu se imunitet može i oduzeti odlukom donjeg doma parlamenta kojeg je član.
ESLJP je utvrdio, izvan razumne sumnje (što je dokazni standard koji isključuje svaku razumnu mogućnost da nije tako), da su atentat izvršili Lugovoj i Kovtun. Planirana i složena operacija uključivala je nabavu rijetkog smrtnosnog otrova, aranžmane za putovanja i uporne opetovane pokušaje podmetanaj otrova što sve skupa ukazuje da je Litvinenko bio meta operacije, da su Lugovoj i Kovtun imali moć nad njegovim životom, a djelovali su kao agenti ruske države.
ESLJP niti za jednog od njih nije našao dokaz da su mogli biti osobno motivirani da likvidiraju Litvinenka, a i da jesu radioaktivni izotop kojim je otrovan ne bi im bio dostupan. Britanska je istraga odbacila nekoliko teorija o atentatu i jedino je vjerojatna preostala verzija o umiješanosti države. Identifikacija počinitelja i indikacije o njihovoj povezanosti s ruskim vlastima, čine jaki "prima facie" slučaj, da su Lugovoj i Kovtun ubojstvo Litvinenka izveli po uputama ili pod kontrolom ruskih vlasti. Kako ruska vlada nije ni pokušala osporiti nalaze britanske istrage, a odbili su dostaviti i dokumente iz svoga istražnog dosjea, odnosno kako su ruske vlasti propustile opovrći "prima facie" slučaj, ESLJP je zaključio da se ubojstvo Litvinenka može pripisati Rusiji.
Video – Učenik ispravio Putina na satu povijesti, a ravnatelj ga zbog toga opomenuo!
vrijeme je da da tog bolesnika posjeti Svicarska policija.....++++++....penelopea_ag0 ***.............to stvorenje treba skloniti na sigurno......lako ga je pronaci po I.P adresi ......prijavljen je.....Mail je poslan ...na adresu Schweizer Bundespolizei.........0800 6 888 000