Dobro došli u Hrvatsku. Dolazite li iz područja zahvaćenog koronavirusom, obavezno se javite graničnoj policiji. Slijedite upute koje izdaje Stožer civilne zaštite. Ako imate potrebu za dodatnim informacijama, nazovite 113.” Poruka je to koja je 25. ožujka stigla na mobitele novinarske ekipe koja je u tom trenutku bila na području Žumberka, odnosno blizu granice Hrvatske i Slovenije. U normalnim okolnostima, kad se nađete u takvoj situaciji, vaš vas teleoperater obavijesti da prelazite na teritorij druge države. No većina svijeta već nekoliko mjeseci ne živi u normalnim okolnostima, pa je tako u hrvatskom slučaju novo “normalno” postalo da vam, umjesto teleoperatera, poruke o prelasku državne granice šalje MUP. Kojom zakonskom ili ustavnom odredbom je uređeno da MUP, koji je represivni organ, “glumi” teleoperatera, pa, očito je iz primljene poruke, kontrolira kretanje svih građana na teritoriju Hrvatske, nije baš najjasnije.
Tim više što je nedavni Vladin prijedlog da se hitnim postupkom dopuni Zakon o elektroničnim komunikacijama kojim bi se u borbi protiv epidemije koronavirusa ozakonilo široko praćenje mobitela građana, naišao na neodobravanje, ne samo oporbe već i dijela opće i stručne javnosti koja u ovakvim potezima vidi opasno urušavanje ne samo građanskih sloboda već i demokratskog sustava. Vlada tako predlaže da se postojeći zakon dopuni odredbom 104.a kojom bi obrada podataka o lokaciji bila iznimno dopuštena u cilju zaštite nacionalne i javne sigurnosti, u slučajevima kad bi bila proglašena prirodna nepogoda, katastrofa ili epidemija. Golemo je to zadiranje u privatnost građana koje je, da se vratimo na SMS poruku citiranu na početku teksta, očito počelo i puno prije no što su izmjene zakona usvojene. U spomenutom prijedlogu zakona navodi se da bi se to odnosilo na one koji krše mjere samoizolacije, no ne navodi se koliko bi dugo te mjere trajale ni što bi se događalo s prikupljenim podacima kad opasnost od koronavirusa prođe. Još manje je definirano kako će se spriječiti moguće zloporabe prikupljenih podataka, odnosno tko građanima jamči da će policija pratiti samo geolokacije mobitela kao što to tvrde premijer Andrej Plenković i njegov ministar Davor Božinović, a ne i međusobne razgovore te izmjene SMS-ova? Nejasno je i na koji se način u Saboru treba glasati o najnovijem zakonu kojim se ograničavaju građanske slobode? Po hitnom postupku? Dvotrećinskom većinom? Običnom većinom?
VIDEO Pogledajte što predviđaju naši znanstvenici: Koliko bi mogla trajati pandemija?
I dok se oporba i stručna javnost, figurativno rečeno, dižu na noge zbog takvih nasrtaja na privatnost građana, iz Vlade nam poručuju da budemo odgovorni i ostanemo doma. Poručuju nam i da je spašavanje života građana najvažnije jer ljudski život nema cijene. Istina je, ljudski život nema cijene, no teško je ne primijetiti da se u pozadini priče o nužnom spašavanju ljudskih života na globalnoj razini paralelno odvija i vrlo opasno resetiranje svijeta.
Orbánove faraonske ovlasti
Situaciju oko koronavirusa mađarski premijer Viktor Orbán iskoristio je, primjerice, za proglašavanje neograničenog izvanrednog stanja, tijekom kojeg on i samo on ima sve ovlasti. Suspendirao je zakone, ustav, parlament te tako samom sebi omogućio da se pod krinkom spašavanja ljudskih života po kratkom postupku i bez previše pitanja obračunava i s političkim neistomišljenicima. Sličnim putem krenuo je i Janez Janša u Sloveniji koji sebi još nije dodijelio faraonske ovlasti, no želi skratiti rok za donošenje zakona, izvesti vojsku na ulice i granice. Vojsku na ulice već je u Srbiji izveo Aleksandar Vučić, koji je građanima Srbije uveo i policijski sat. A ni to mu nije bilo dovoljno, pa je ovih dana najavio da bi taj policijski sat mogao postati 24-satni!? Crna Gora je pak odlučila zanemariti sve zakone kojima se štiti privatnost pa se ondje imena, prezimena i adrese ljudi koji su u samoizolaciji javno objavljuju, što je ne samo kršenje privatnosti već je vrlo pogodno za stvaranje atmosfere linča. I obračunavanje sa svima koji se ili ne pridržavaju nametnutih mjera ili o novonastaloj situaciji imaju svoje, kritičnije mišljenje.
Većina država svoje građane pretvara u denuncijatore jer ih se danonoćno poziva da prijavljuju sve one koji krše nametnute mjere, što barem one koji su živjeli u istočnoj Europi podsjeća na mračna komunistička vremena i život pod paskom tajne policije. Slovačka već ima lex Coronu, odnosno zakon koji omogućava vladi da prati mobitele građana, a taj bi zakon na snazi trebao ostati do 30. prosinca 2020. S mogućnošću da se po potrebi taj rok produlji. O produljenju roka, naravno, odlučuje vlada, a Slovaci strahuju da se praćenje mobitela neće odnositi samo na praćenje geolokacija, već i na praćenje komunikacija. O praćenju mobitela građana razmišljaju i zemlje razvijenije demokracije poput Francuske, Italije, Njemačke ili Španjolske, a u Izraelu, koji trenutačno nema vladu jer je imao troje izbore u godinu dana, Benjamin Netanyahu doslovno je preko noći, mimo svih zakonskih procedura i mimo volje parlamenta, odlučio da Shin Bet, izraelska tajna služba, može pratiti građane oboljele od COVID-19, kao i one koji krše mjere samoizolacije. Pritom se koristi metodama koje primjenjuje u otkivanju terorista, a nije nezanimljivo ni da je Netanyahu, koji čeka suđenja u tri postupka zbog korupcije, naredio sudovima da prestanu s radom, čime je odgodio i početak svojih suđenja. Da stvar bude gora, on nema ni legitimitet za donošenje tih odluka jer je na zadnjim izborima osvojio 58 od 120 mjesta u Knesetu pa izraelski mediji upozoravaju da su njegove odluke o suspendiranju parlamenta i općoj zabrani kretanja u zemlji zbog toga još više problematične.
Iz navedenih primjera, očito je da, demokracija diljem svijeta, da parafraziramo geslo Washington Posta, u ovom trenutku ne umire u tami, već pod čizmom COVID-19. I da svijet, polako, ali sigurno, kroči u neizvjesnost nakon što ovo ludilo prođe. Jer, kako kaže Željko Cvrtila, stručnjak za sigurnost, u ovom trenutku svi hodamo po tankoj crti koju je lako prijeći.
GALERIJA Italija: Vojno i medicinsko osoblje zajedno s karabinjerima prevoze lijesove sa žrtvama koronavirusa
– Pandemija koronavirusa nepovratno mijenja naš dosadašnji način života, no ja sam protiv restrikcija. Moraju postojati neki razlozi da se netko stavi pod nadzor i oni moraju biti zakonski utemeljeni. A ne čini mi se da je to ono što se sada događa. Prijedlog da se nadziru geolokacije mobitela građana nije dobar, a ni svrhovit. Jer vi možete ostaviti mobitel doma pa vas se neće moći geolocirati. Ideja o nadzoru cijelog pučanstva je loša, to nemaju ni najrigorozniji protuteroristički zakoni i to u demokracijama ne bi smjelo biti dopušteno. A, budimo realni, naš sustav nema ni kapaciteta da sve to kontrolira. Najlakše je svima zabraniti kretanje, uvesti policijski sat – ako nema kretanja, nema ni zaraženih. No posao je države da građanima omogući normalan život. Recimo, kad je kriminal u pitanju, nađu se počinitelji, izolira ih se i privede te sankcionira. Kad je zaraza u pitanju, treba izolirati one koji su bolesni, a svima ostalima omogućiti normalan život – kaže Cvrtila.
Pojašnjava da sada imamo situaciju u kojoj se država, i to ne samo naša, jednako ponaša prema svima – trenira strogoću i na onima na kojima treba i na onima na kojima ne treba. On smatra da su odluke koje donosi Stožer civilne zaštite pravno nevažeće.
Nedokazane sumnje
– Ministar Božinović zapravo je suspendirao i Ustav i zakone jer se po postojećim zakonima sve ovo što se događa ne bi moglo događati. To ne kažem samo ja, već su o tome govorili i neki ustavni stručnjaci. Prema Zakonu o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, kontrole bi trebali provoditi sanitarni inspektori. Njih, naravno, nema i zato je sve prepušteno policiji, i kontrola na granicama i kontrola po kućama i dojave građana. A to je neizvedivo jer je sustav otprije urušen. Sad na naplatu dolaze sva prijašnja nečinjenja. Jer kad je, uvjetno rečeno, mirnodopsko vrijeme, onda može proći i nepotizam i nesposobnost. No u ovakvim situacijama sve je to razotkriveno, a Zakon o civilnoj zaštiti je iznimno loš i pokazao je sve rupe koje imamo. Nije to samo hrvatska specijalnost jer je ova pandemija razotkrila globalnu nespremnost sigurnosnog sustava. I zato mi sada imamo i u Hrvatskoj i globalno raspad života kakav smo poznavali, a sve je to posljedica nečinjenja – uvjerava Cvrtila.
On smatra da će svijet u kojem ćemo živjeti nakon pandemije koronavirusa neminovno biti promijenjen te da će posljedica toga, osim urušene ekonomije, biti i urušenost građanskih i ljudskih prava. S njim se slaže i odvjetnica Vesna Alaburić.
– Već sada živimo u svijetu u kojem su nam neke stvari ograničene, kao slobodno kretanje. Bojim se da ćemo se naviknuti na kontrole i nadzore, a to će neminovno za posljedicu imati i manje demokratičnosti. Ako ove restriktivne mjere na kraju poluče rezultate, ljudi će se osjećati bolje i sigurnije jer većina smatra da vlast radi što treba kako bi ih zaštitila, a to će pridonijeti tome da se prag tolerancije pomakne na štetu zaštite ljudskih prava. Ne treba ići daleko u povijest da bi se našao primjer. Dovoljno je vidjeti što se događalo u SAD-u nakon terorističkih napada. Tada su pod krinkom borbe protiv terorizma ljudi pristali na to da im se uskrate neke slobode, da ih se masovno prati i nadzire. Posljedica toga je da i danas postoje ljudi koji su zbog nedokazane sumnje da su teroristi godinama zatvoreni bez optužnice i suđenja, a tijekom tog procesa čak su i mučeni, i nikog za to nije briga. Jer važnija je bila sigurnost od ljudskih prava nekog osumnjičenog za terorizam – kaže Vesna Alaburić.
I ona smatra da ideja o nadzoru mobitela cijelog pučanstva nije baš najbolja.
– U ovoj situaciji kad treba spriječiti širenje pandemije, neka su ograničenja normalna. Čak nije upitno da se neke slobode i prava moraju ograničiti, no pravo je pitanje gdje je granica i do kada ograničenja mogu trajati. Čini mi se da je ovo što vlade diljem svijeta sada provode korak više nego što je potrebno. Nikakve garancije ne postoje da se praćenje mobitela neće zlorabiti, nije jasno do kada bi praćenje trebalo trajati, odnosno nema garancije da će se vlade tog masovnog nadzora građana odreći kad sve ovo prođe. Ako se donosi takav zakon, onda u njemu sve to mora biti točno propisano. Moramo znati što se s prikupljenim podacima događa kasnije, a što je najvažnije – osoba koja je pod takvim nadzorom o tome mora biti obaviještena – obrazlaže Alaburić.
VIDEO Igor Rudan: Što svatko od nas može sada učiniti u borbi protiv pandemije COVID-19?
Restriktivna stvarnost u kojoj trenutačno živimo upozorenje je svima nama da i te kako trebamo paziti što se događa pod krinkom borbe protiv pandemije. U protivnom moglo bi nam se dogoditi, kako jednom davno reče Benjamin Franklin, da smo se odrekli svojih osnovnih sloboda kako bismo kupili malo privremene sigurnosti. Pa da na kraju svega ne dobijemo ni slobodu ni sigurnost.
Demokracija je kada se na primjer ostavljaju čisto četnički komentari puni mržnje prema svemu Hrvatskom, a brišu komentari, koji na takvu rabotu ukazuju. I u jugoslaviji je isto bila demokracija, a ovo sad je ipak Hrvatska. Jel tako, majstori?😜