Marin Črnja razriješen je dužnosti općinskog suca u Crikvenici jer je navršio 70 godina, kao još 18 sudaca od njih ukupno 50 koji su ove godine otišli iz sudstva. Ali, Črnja je umirovljen, a da od sredine 2011. nije nijedan radni dan proveo na sudu. Više od osam godina nije radio baš ništa, a država mu je isplatila više od pola milijuna kuna. To je pola njegove plaće na koju je imao pravo jer je bio pod suspenzijom dok se protiv njega vodi kazneni postupak. Isplatit će mu i drugu polovicu bude li na koncu oslobođen.
Pod istragom postao sudac
Pod suspenzijom je jer ga se tereti da je Miroslavu Kutli pomagao u izvlačenju 22 milijuna kuna iz Tiska. Iako je pod istragom bio još od 2000. godine, 2002. je pod statusom osumnjičenika imenovan sucem u zakonskoj odredbi prema kojoj kandidat za suca mora dostaviti potvrdu da se protiv njega ne vodi kazneni postupak. Črnja je dostavio potvrdu Općinskog suda u Rijeci, gdje je bio “čist” s obzirom na to da se istraga vodila na području Zagreba, što u DSV-u u trenutku imenovanja nisu znali. Doznalo se kad je to otkrio novinar Večernjeg lista, a danas 24 sata, Sergej Županić. Zakonska “nesavršenost” naknadno je ispravljena za buduće slučajeve, ali što se tiče suspenzije sudaca u slučajevima kad je onemogućeno vođenje postupka ili kad proces traje nerazumno dugo, politiku, odnosno zakonodavca slučaj suca Črnje nije inspirirao da pokuša riješiti tu apsurdnu situaciju. To nije jedini slučaj i država je suspendiranim sucima dosad isplatila milijune kuna. Robert Pešutić pola sudske plaće nedavno je primao i u zatvoru gdje je počeo izdržavanje kazne jer do tada nije bio pravomoćno razriješen. Bez obzira na sve, Črnja je žrtva. Jer, nedopustivo je da bilo čiji radnopravni status toliko godina ovisi o njegovu kaznenopravnom statusu.
Zašto suspenziji nakon nekog vremena ne bi došao kraj, ili zašto se sucima dok traje postupak ipak ne daju neki sudski poslovi? Koliko god bi bila ružna slika da sudac kojem se sudi istodobno sudi drugima, ružno je i što je netko na državnoj plaći, a ništa ne radi, ili što dobije makar i pola plaće u slučaju osude za kazneno djelo nedolično suca. Okonča li se kazneni postupak u korist Črnje (makar i zbog zastare, što je vjerojatno zbog dobi i zdravlja okrivljenika), moći će tražiti i odštetu za povredu osobnosti jer mu je uskraćen velik dio njegova radnog vijeka, osakaćena karijera, a i kvaliteta života.
I mirovina će mu zasad biti manja, sve dok i ako ne dobije i drugu polovicu plaće. To nije jedini slučaj višegodišnje suspenzije suca. I Ivo Besjedica nakon osmogodišnje suspenzije pravomoćno je oslobođen pa mu je država morala isplatiti i ostatak plaće. Črnja je bio i ministar rada, boračkih i invalidskih pitanja u prvoj Vladi RH pa u upravi Kutline Slobodne Dalmacije, a od 1995. do 1998. direktor TV Marjana.
Nemamo suca mlađeg od 30
Ukupno 27 sudaca ove je godine otišlo u mirovinu. Osmero ih je to učinilo i prije 70. (nakon navršene 65., a jedna je sutkinja otišla u invalidsku mirovinu). Dvojica sudaca stegovno su razriješena, jedan je trajno izgubio sposobnost da bude sudac, a dvojica iz drugih razloga, dok ih je 18 tražilo razrješenje, što govori da ni u sudstvu ne cvjetaju ruže, kako to javnost percipira. Trenutačno imamo 1714 sudaca (2012. bila su 1932) jer je 12 sudskih savjetnika imenovano sucima ove godine. Još je 105 sudaca u dobi od 65 do 70, a 330 od 60 do 65 godina. S druge strane, još nije imenovan nijedan sudac koji je rođen u Republici Hrvatskoj, odnosno nemamo suca mlađeg od 30 godina. Osmero ih ima do 35, a 109 od 35 do 40 godina. Čak 1530 sudaca ili 87% ima od 40 do 65 godina. I s 400 sudaca manje, to bi nas tek spustilo s postolja među 47 zemalja Vijeća Europe s najvećim brojem sudaca. Ali, to nije problem sudaca, nego politike koja je naslijedila organizaciju sudstva iz bivše države te lokalnog inzistiranja na tomu da sud mora biti u svakoj malo većoj općini, a i posljedica shvaćanja da sudovi moraju rješavati sve sporove.
VIDEO Predsjednički kandidat Dejan Kovač gostovao u studiju Večernjeg lista
hvala hdz