Čitanje, šetnje, malo plivanja i maslinik – tako izgledaju dani bivšeg predsjednika Hrvatskog sabora Luke Bebića koji je prije sedam mjeseci, nakon 22 godine aktivnog bavljenja politkom, otišao u mirovinu. Umirovljenički dani u Komarni teku mu ispunjeno i sadržajno jer si nije dopustio da ima prazni prijelazni period.
– U mirovini sam i nisam zainteresiran nizašto osim da mi bude fino. Prije sam se pobrinuo da to bude ispunjeno, da se bavim onim što volim. Ovih sedam mjeseci otkad sam u mirovini uglavnom sam proveo u Zagrebu, ali dosta sam bio i ovdje u Komarni. Fizičke aktivnosti nisu toliko intenzivne zato što godine treba poštovati, a i vremenske prilike su takve da čovjek voli malo više hlada, čitanja, plivanja. Često odem u rodno selo Desne kraj Metkovića gdje imam masline – priča nam Luka Bebić kojem u održavanju maslinika pomaže prijatelj. Osim moderne književnosti, voli čitati knjige o humanoj genetici, a bavi se i proučavanjem svog obiteljskog stabla koje traje 300 godina. Pomalo radi i na svojoj autobiografiji.
– Diktiram u diktafon, to treba prepisati i malo srediti, ali ja to ne forsiram, zapravo, neću ništa raditi na silu. Kada sam raspoložen, malo se prisjetim nekih događaja. Ne znam, ne bih ja od toga stvarao nešto, ali ako bude interesa, možda se i objavi – kaže barba Luka kojem politika ne nedostaje, ali ga i dalje zanima koliko i svakog građanina ove zemlje, “možda malo više”.
Pogled na gradilište
– Nisam vezan za neke konkretne akcije jer sam u mirovini. Ipak sam bio dio tog sustava, ostaju sjećanja i posljedice. Znam da je vrlo teško realizirati sve što se isplanira, iako mnogi ljudi misle da je lako donijeti neke odluke. Malo me ljute improvizacije, nedovoljno sagledavanje svih činjenica, ali životni tempo tjera vas i na neke improvizacije. Prema tome, sve razumijem iako ne odobravam baš sve – tvrdi bivši predsjednik Sabora nakon čijeg se umirovljenja poprilično promijenila politička slika države, ljevica je preuzela vlast, a njegova stranka HDZ ima potpuno novo vodstvo. Sada kada politiku gleda sa strane, shvaća da bi ključne političke stranke trebale češće postizati konsenzus o važnim političkim pitanjima kao što su gospodarstvo, razvojni projekti, energetska politika, školstvo i zdravstvo.
– Ova vrlo ozbiljna situacija zahtijeva konsenzus, ne pod svaku cijenu da nešto zajednički radimo i ne kritiziramo se, jer kritika je uvijek potrebna i otkriva i onu drugu stranu. Ima područja na kojima doista možemo postići jedinstvene stavove, ali ne zbog njih samih, nego zbog nasušne potrebe. Da se ne iscrpljujemo oko polemika koje ne donose ništa novo, nego samo odvlače pažnju na sporedne teme. Ima stvari gdje ideološki pogled nije ključan – primijetio je Bebić koji nije dovoljno upoznat s planovima “novog” HDZ-a jer nije u stranačkoj operativi.
– Podržavam da se stvori jedna široka i kadrovska osnovica za uspješne lokalne izbore i poslije toga i za parlamentarne i predsjedničke izbore. Angažiranje svih ljudi koji mogu sudjelovati bitno je, no nisam zato da se zbog sitnih, malih razlika stvaraju neke napetosti, ni neki truli kompromisi, u smislu “ajmo mi svi skupa, pa makar bili različiti u svim stvarima – objašnjava.
S obzirom na to da njegova kuća u Komarni gleda na gradilište pelješkog mosta i da je upravo on prije 14 godina, 1. listopada 1998. godine, u Hrvatskom saboru uime Kluba zastupnika HDZ-a predložio i obrazložio gradnju pelješkog mosta, taj problem svakodnevno prati.
– Ništa ne bih dodao onom obrazloženju koje sam dao prije 14 godina u gospodarskom smislu, povezivanju državnog teritorija, otvaranju nekih mogućnosti razvoja turizma i uopće gospodarstva i razvoja Pelješca, Korčule, Mljeta, Elafita i cijelog dubrovačkog područja. Mislim da je to nešto što ne može biti predmet dnevne politike pojedinaca koji si dopuštaju da improviziraju nakon dva, tri dana provedena na ministarskoj fotelji. Nakon 300 godina tog problema, koji pravno, činjenično i politički postoji još od Požarevačkog mira 1715. godine, sad se dođe improvizirati iz nekih trenutnih, sitnih, malih razloga dnevne politike i zanemari se sve što je bilo, podijeli se nekoliko floskula, pa si nakon dva mjeseca prisiljen sve te priče promijeniti i govoriti nešto drugo – ljuti se Bebić te dodaje kako bi do sada svi u zemlji trebali biti svjesni potrebe da se gradi taj most, s nacionalnog, gospodarskog, komunikacijskog ili bilo kojeg stajališta.
Bili smo dugo strpljivi
– Jedna zemlja, tradicionalna, kulturna, sa svojom poviješću, treba biti povezana prometnim kontinuitetom, bez obzira kako će se stvari u budućnosti razvijati. Čitave knjige bi se mogle napisati o potrebi mosta. Na predzadnjoj sjednici Sabora digao sam se od stola i uzeo predsjedničku riječ, što sam rijetko činio i rekao da su stanovnici Dubrovačko-neretvanske županije s velikim entuzijazmom i ponosom dočekivali vijesti u prometnom povezivanju ostalih dijelova Hrvatske, svaki kilometar autoceste doživljavao se kao rješavanje i naših problema. Ljudi su mislili neka se naprave svi ti mostovi, tuneli, vijadukti, pa doći ćemo i mi na red. I sad kad smo došli na red, ispada u ovoj državi da bi se svi problemi mogli lako riješiti, samo neka se ne gradi pelješki most. Odmah će se kao razviti Hrvatska – tvrdi barba Luka te dodaje kako nitko ne želi govoriti o tome da se pelješki most ni po jednom modelu neće graditi iz proračunskih sredstava, nego iz sredstava doprinosa kroz prodaju benzina, kao što se grade i autoceste.
– Neće nitko reći da jedna od najdužih županija nema ni kilometar autoceste, to kao da ne postoji. A tamo negdje bi trebalo svako selo imati autoput, a ovo ovdje je problem. Ja bih sve te koji to dovode u pitanje doveo ovdje na prijelaz i da idu prema Dubrovniku pa da malo čuče tu dva, tri sata na graničnom prijelazu. Što bi oni onda govorili? A to naši građani Metkovića, Opuzena, Ploča i ostalih mjesta u županiji svakodnevno doživljavaju kada idu u središte svoje županije, kada voze oca ili majku u bolnicu... – kaže te dodaje kako ne ulazi u to kako će se to tehnički napraviti, hoće li to biti tunel ili most, jer nije ni projektant ni inženjer, “već kao stanovnik te županije govori samo o velikoj potrebi da se to napravi”.
da , prije mu je sigurno bilo loše .. uostalom i on čovjek , a znamo kako ljudima postane neugodno kad pronađu nečiju tuđu stvar koja je '' slučajno '' završila u vlastitom džepu :p