Prvo je godinama trajala bitka za povrat umirovljeničkog duga, a sad kad je novac na vidiku novi problem! Što će se dogoditi na tržištu i na makroekonomskoj razini kad se prema stanovništvu odjednom slije po 1,5 milijardi kuna, a u dvije polugodišnje isplate ukupno oko tri milijarde?
Fiksni izdaci
Prema procjenama Ministarstva financija, otpriliko toliko bit će vraćeno umirovljenicima na temelju odluke Ustavnog suda u 2006. godini. Anketa koju su državni financijaši dali napraviti na uzorku od 1600 ispitanika pokazuje pak da 56 posto anketiranih umirovljenika namjerava taj novac potrošiti na režije i na hranu.
Kako su izdaci za režije fiksni, pretpostavlja se da većina umirovljenika zbog niskih redovitih mirovina s tim dodatkom namjerava samo živjeti mrvicu komotnije. I hraniti se malo kvalitetnije nego dosad. Državni makroekonomisti mogu dakle odahnuti, jer iz te se ankete razabire da isplata duga neće dati velik zamah osobnoj potrošnji.
U planovima umirovljenika štednja je zastupljena samo sa 7 posto, no čak ih 11 posto namjerava dobivenim novcem vratiti kredite. Oko 14 posto umirovljenika sprema se obnoviti kuću, njih 11 posto želi novcem što će im ga država vratiti na ime duga pomoći djeci.
Kao što se troši
Uređivanje ili kupnju grobova pak planira 6,4 posto umirovljenih građana, a samo 1,4 posto tim će si novcem priuštiti ovozemaljsko putovanje. Umirovljenici namjeravaju taj novac potrošiti onako kako inače troše. Kao što je ministru Šukeru zadano više od 70 posto proračuna, tako je i umirovljenicima zadano više od 70 posto izdataka kaže dr. Željko Lovrinčević s Ekonomskog instituta u Zagrebu.
Njegova je procjena da cijene neće porasti jer su cijene komunalija fiksne, a na cijene hrane više utječe tečaj eura nego trenutačna potražnja. Likvidnost povećana povratom duga mogla bi se neutralizirati mjerama središnje banke za zauzdavanje likvidnosti bankarskog sustava, dodaje Lovrinčević.
Vlada pitala bankare za prigodne oblike štednje
Državni su se financijaši, doznaje se, raspitivali u bankarskim krugovima razmišlja li se o tome da se umirovljenicima ponudi kakav prigodan i pogodan oblik štednje. Dr. Željko Lovrinčević smatra kako bi bilo dobro umirovljenicima ponuditi i vrijednosne papire, ali takve koje bi oni u svakom trenutku mogli brzo zamijeniti za gotovinu. No sigurno je da se mnogo njih neće opredijeliti za štednju. Prema nekim svjetskim statistikama, građani najviše štede u dobi od 30 do 45 godina starosti. To je životno razdoblje kad se akumulira bogatstvo koje se, kasnije, namjerava ostaviti za crne dane. U kasnijim se godinama te zalihe troše, a u visokoj starosti štedi se gotovo samo za zdravstvo.