Umirovljenik Franjo Hofer iz Našica ponosan je vlasnik MG Midgeta, kabrioleta britanske proizvodnje iz 1971. godine. Riječ je o malom, svega 600 kg teškom automobilu, dvosjedu koji su zbog njegove majušnosti i nazvali Midget (patuljak). Uvezao ga je prije četiri godine iz Kalifornije, točnije iz Sacramenta, u kojem se nalazi velik prodajni centar polovnih vozila za restauraciju. Platio ga je “samo” 2500 dolara, a zatim je trebalo smisliti kako ga “prebaciti” od San Francisca do Rijeke. Put brodom trajao je četiri mjeseca, a samo za kontejner morao je izdvojiti dodatnih 8200 dolara.
Rastavio ga na dijelove
– Kupio sam ga uoči Nove godine, kada se u Americi tradicionalno održavaju rasprodaje svih mogućih vozila. Cijena im tada bude strahovito niska, a možete se i pogađati ako hoćete – kaže Franjo. Nakon toga automobil je trebalo dovesti u Zagreb da se obave carinske formalnosti, a onda i do Franjina rodnog Jelisavca pokraj Našica. Za to mu je trebalo dodatnih petnaest dana. Kada ga je napokon dovezao, rastavio ga je doslovno u komadiće i zatim sve ponovno sastavio. Restauracija je trajala prilično dugo.
– Nije bilo nijednog djelića da nije bio rastavljen, nijedne žice, nijednog šarafića. Stavio sam ga na traktorsku prikolicu, odvezao na pjeskarenje i sve ponovno slagao više od godinu dana. Bio je srebrne boje, no meni se više sviđala crvena pa sam ga obojio – ističe 61-godišnji Slavonac.
Dijelove je kupovao u Velikoj Britaniji, potrošio je na njih šest tisuća funti, a sreća u nesreći je da nema djelića koji ne možete kupiti. Treba li vam opružica od tri milimetra – samo napišite i ona stiže! Naradio se, ali sve se isplatilo. Danas svog vremešnog limenog ljubimca vozi po oldtajmerskim susretima širom Hrvatske, ali i po drugim zemljama – Slovačkoj, Sloveniji, Mađarskoj... Auto izdrži svako putovanje, a kamo god dođe, svojim atraktivnim izgledom privlači pozornost posjetitelja.
– MG kod svakoga izmami osmijeh na lice. Posebno je zanimljiv djeci, koja me mole da ih pustim unutra kako bi se slikala. Nekad mi nešto i potrgaju, ali nema veze. Drago mi je što im se sviđa i uvijek im pružim to zadovoljstvo.
Trenutačna vrijednost procijenjena mu je na dvadesetak tisuća eura, ali dovesti se s njim u neki grad i razveseliti ljude kojima je crveni patuljak prava atrakcija jest neprocjenjivo. Hofer smatra da oldtajmeri nisu za svakoga. Ako nemate u sebi “štih oldtajmerizma”, onda je bolje da se ne bavite time.
– Lubav prema oldtajmerima je nešto što morate imati u krvi. Oko njih uvijek imate posla, jednom se potrga ovo, drugi put ono, ponekad se i porežete, a ipak ih volite. Te su ‘nevolje’ za nas zaljubljenike hrana. MG me privukao jer je mali, sitan i ima relativno malu potrošnju. Neki oldtajmeri troše i po 20 litara na 100 kilometara, a on sedam-osam. Uz to je atraktivan, aerodinamičan i jako brz.
Imao i je i džip iz 1951. godine
Franjo je veliki zaljubljenik u oldtajmere. Nekada je imao džip Wilys iz 1951., pa Dijanu, ali kako nije imao novca za daljnju restauraciju, u međuvremenu ih je prodao. MG je tražio desetak godina i uspio ga je nabaviti. Jako mu je prirastao srcu, a jedini mu je problem uvući se u njega. Naime, riječ je o malom, nabrijanom vozilu koje su Englezi radili za utrke, zabavu i provod, a Hofer ima problema s kukom i koljenom...
– Britanci su MG uzimali za zafrkanciju, za utrke i provode. To je mali, nabrijani automobil od 75 konja, recimo 1300 kubika. MG je oduvijek bio moja velika želja, ali nisam znao da će mi trebati toliko dugo da ga kupim. Nažalost, godine sada već stišću, nije to više za mene – smije se Franjo.