Umjesto autoriteta položaja u kampu „caruje“ autoritet ideje, znanja i međusobnog razumijevanja

Zavirili smo u Dom Crvenog križa na Sljemenu. Ulazimo u predvorje, koje služi i kao jedna od pet učionica, a na ekranu velikog televizora uočavamo Dnevni raspored rada. U učionicama vlada kreativni mir, polaznici marljivo rade, uče i vježbaju, a u pogonu je ukupno 60 računala. Polaznici i voditelji su smješteni na prvom i drugom katu, a u sobama mlađih polaznika, na unutrašnjoj strani vrata nalaze se za svaki slučaj i izvatci iz njihovih dnevnih rasporeda.

Dvojicu učenika petih razreda voditeljica Marija je poslala da trče nekoliko krugova oko doma kako bi razbistrili svoje moždane vijuge i vratili koncentraciju.

Dva plava momka su vani na klupi, „sunčaju se“ i smišljaju algoritme za vrlo teške zadatke koje su im "poklonili" njihovi voditelji Ivan i Kristijan.

Tako složene zadatke do sada nisu "osvajali", pa se nadaju se da će im mozgovi iz konfuzno difuznog stanja, i uz pomoć sunca, uskoro prijeći u fazu koja će ih dovesti k ispravnom postavljanju algoritma i kodiranju rješenja. Iz glazbene radionice čuje se pjesma ovogodišnjih kampova „Šuti i pjevaj i dok pjevaš ne zijevaj“, koju izvodi Kiki Rahimovski i zbor programera, dok u dvorani za ping pong, u pauzi između rješavanja zadataka, polaznici nemilice pobjeđuju svoje voditelje. Poslije užine na igralištu za mali nogomet viđena je čak i tročlana ekipa koju predvodi športski pedagog kampa, profesor, kojeg uskoro očekuje nova školska godina i nastava vjeronauka. Polaznicima zaista ništa nije teško, oni rade i po desetak sati dnevno, trude se kako bi mogli rješavati sve teže i teže probleme, ali se i zabavljaju i druže, igraju društvene igre, razmjenjuju iskustva i jedni od drugih uče, a matematičke teme obrađuju se i na osunčanim planinskim klupama.

Profesorica Jelena odlučila je učiti s učenicima od bivših natjecatelja i ne boji se zajedno s njima rješavati zadatke. Kao ljubiteljica trčanja u prirodi u slobodno vrijeme otrči čak i do Hunjke i natrag, u čemu joj se rado pridružuje i srednjoškolac Luka. Ispred objekta igra se badminton, a Ema vježba odbojkaški servis, a padne i pokoja šetnja i odlazak na bazen u Tomislavac ili do Grafičara.

Kampovi otpočinju uz pomoć matematički preciznih tortorezača poput Leonarda Inkreta, a kemija između programskih voditelja, pedagoškog tima i polaznika je uvijek odlična. Stoga su upravo kampovi, uz radionice i natjecanja, najprihvaćenija programska aktivnost namijenjena usavršavanju darovitih učenika.

Osim intenzivnog rada u radionicama i programerskih vježbi te usavršavanja programskih jezika FMS Logo, C/C++ i Python, u kampu su gostovali i zanimljivi predavači. Tako je Srećko Kajić, dvostruki državni pobjednik iz zemljopisa, održao dva zanimljiva predavanja o ljepotama Domovine Hrvatske, a nije zaboravio ni prelijepu Hercegovinu. Na pitanje sprema li se na Olimpijadu, rekao nam je:„Unatoč dvije pobjede na zadnja dva državna natjecanja nisam uvršten u reprezentaciju Hrvatske na ovogodišnjoj Međunarodnoj geografskoj olimpijadi koja se održala u Pekingu. Na posljednje preostalo mjesto u reprezentaciji je umjesto mene pozvan jedan drugi učenik trećeg razreda, koji je osvojio treće i drugo mjesto u protekle dvije godine. Nažalost, poslije natjecanja su napravljeni takvi kriteriji po kojima je za sudjelovanje na Olimpijadi bilo potrebno i sudjelovanje na tri državna natjecanja. Na taj način sam bio eliminiran, jer nisam imao mogućnosti ići na natjecanje u osnovnoj školi, za razliku od kolege koji je imao jedno sedmo mjesto u osnovnoj školi. Žalba mi je odbijena, no nadam se da će moja ljubav prema zemljopisu iduće godine ipak pobijediti.“

Prije deset godina Srećku je u njegove Đeletovce pokraj Vinkovaca stiglo ZRS-ovo računalo, i to ono za kojim je u radionicama najčešće sjedio Goran Žužić, tada učenik osmog razreda, a kasnije i najbolji olimpijac u našoj povijesti.

Najmlađi su najslađi

Jedan od najmlađih polaznika je Lovro Kristijan Miljak, učenik 2. razreda OŠ Trnsko, koji s veseljem i lakoćom rješava naprednije zadatke u programskim jezicima Logo i Python.

„Učenici razredne nastave su preslatke pametnice. S njima raditi i uočavati njihov napredak, predivno je iskustvo“, dijele mišljenje voditelji Marija Majda Perišić, Filip Mravunac i Luka Merćep. Povremeno im se pridruži i ravnatelj kampova, Gordan Jurković, matematičar koji voli programiranje.

Sari Lazarušić se sviđa što se „puno radi na programiranju i što ima i drugih zanimljivih radionica, a posebno što su mentori jako zainteresirani za njihov napredak i što im je i slobodno vrijeme lijepo oganizirano“.

Domagoj Sabolić je od prošle jeseni član saveza, a ovo mu je prvi kamp. „Puno sam radio i napredovao, upoznao krasne prijatelje, kamp mi je bio odličan.“ Na kampu su po prvi put bili i Bartol i Fabjan Markovinović te Eugen Bošnjak, sudionik ljetne lige. „Stvarno mi je bilo super, nemam baš riječi kojima bih to opisao“, rekao nam je Eugen.

Prijateljsko i obiteljsko ozračje

U kampovima se potpuno neopterećeno može napraviti zaista puno jer uvijek vlada prijateljsko i obiteljsko ozračje, a umjesto autoriteta položaja „caruje“ autoritet ideje, znanja i razumijevanja te međusobnog uvažavanja polaznika i voditelja. Sitni nestašluci se ne mogu izbjeći, a smijeh nakon poneke bezazlene gluparije nerijetko ostaje kao draga uspomena i polaznicima i voditeljima. Tako je Vlatko Borevković (5.r) imao iznimno veliku tremu prije početka jedne društvene igre, da je za tri minute od straha obukao 13 majica, a smijeh koji je proizveo svojim „bilderskim“ izgledom još uvijek odzvanja sljemenskim šumama.

Ovogodišnji kamp je posjetio i Luka Donđivić, srebrni olimpijac, iz generacije koja je zasjala u periodu od 2002.-2004., i zatim obilježila programerski pokret radeći s novim generacijama. Luka je na svoj osobito topao i jednostavan način zagrijao svoje nasljednike pričom o vlastitim olimpijskim nastupima i rezultatima.

U kampu je gostovao i najbolji osnovnoškolski natjecatelj u povijesti, Ivica Kičić. Zbog njegovih devet uzastopnih državnih pobjeda čak je i „Najbolji trendžo“ pok. Ivan Ivančić, genijalni Div, „naredio“ svojoj Sandri Perković da se slika s Ivicom (2012., uoči Božića), jer ona još nije bila ostvarila devet pobjeda. Popularnom pričom o fizici i crnim rupama Ivica je na svoj osobit način "zapalio" polaznike.

Grad Zagreb razumije potrebe darovitih

Grad Zagreb već godinama na sjajan način prepoznaje i pomaže mnoge oblike rada s darovitim učenicima, budućim članovima hrvatske intelektualne i znanstvene zajednice, a računalci se svojim radom trude opravdati povjerenje i višestruko uzvratiti.

Uskoro ih očekuje početak radova na uređenju njihovog novog prostora u Vlaškoj 81/F. Inicijalna sredstva za početak radova (1. faza) su prikupili, detalje projekta uređenja (2. faza) prepoznao je Grad Zagreb, a nadaju se i snažnijoj potpori domovinske i iseljene Hrvatske.

Njihova formula za bolju Hrvatsku je +1 izvrstan.

Pomozimo im.