Umjesto da ih se riješi , država u škverove ulupala 30 milijardi kuna

U javnosti je oduvijek vladalo mišljenje da je brodogradnja strateška industrija od koje država ima velike koristi. Međutim, realnost je suprotna – hrvatska brodogradnja jedan je od primjera spalionica javnog novca u čiju je sanaciju i restrukturiranje od 1992. uloženo 30 milijardi kuna poreznih obveznika, navode Anto Bajo, Marko Primorac i Martin Hanich u najnovijoj analizi Instituta za javne financije.

Brodosplit rekorder

U Hrvatskoj posluje 259 poduzeća koja se bave gradnjom brodova i čamaca, ostvaruju oko dvije milijarde kuna prihoda od prodaje te zapošljavaju otprilike 11 tisuća radnika, no u sanaciji novac je išao za njih pet s oko 8000 radnika. Hrvatska je pred kraj prošle godine zauzimala 10. mjesto u svjetskoj knjizi narudžbi, prva je Kina s 43 posto tržišta, zatim Južna Koreja s 29 posto te Japan s 21 posto. Hrvatska u svjetskoj proizvodnji brodova sudjeluje s 0,23%, no za one koji sva ulaganja pravdaju strateškim značenjem te industrije, druga je u Europi s udjelom od 13%, odmah iza Rumunjske (57%).

Najviše je javnog novca otišlo na sanaciju Brodosplita – oko 11 milijardi kuna – slijedi 3. maj s 8,5 milijardi te Uljanik i Brodotrogir, svaki s nešto više od 4 milijarde kuna. Peta, Kraljevica, sanirana je s nešto manje od dvije milijarde, no završila je u stečaju.

– Hrvatska brodogradilišta nisu bila dorasla tržišnim izazovima i opstajala su isključivo na teret državnog proračuna. Uzme li se u obzir činjenica da je proračun u deficitu, može se zaključiti da su potpore brodogradnji većim dijelom financirane javnim dugom – navode istraživači Instituta za javne financije koji smatraju da se u brodogradnji pokazalo da je iluzorno očekivati promjenu poslovnog usmjerenja poduzeća kojima je država vlasnik i koja kontinuirano ovise o državnoj pomoći. “Privatizacija takvih poduzeća nužna je kako bi se spriječili veći troškovi i štete za državni proračun i financijski položaj postojećih i budućih generacija poreznih obveznika”, navode oni. U skladu s prijašnjim sanacijskim programima, ove i iduće godine država će preuzeti 2,3 milijarde kuna dugova, no neovisno o tome, Vlada je prošle godine brodogradilištima ponovno odobrila 1,9 milijardi kuna državnih jamstava.

– Vlada mora ograničiti i potpuno eliminirati odobravanje državnih jamstava – upozoravaju autori studije. Pet najvećih škverova 2014. je imalo dvije milijarde kuna prihoda od prodaje, od čega 1,1 milijardu od izvoza, a njegova vrijednost se prepolovila. Kako je na globalnoj razini posljednjih godina primjetan značajan pad proizvodnje, škverovi sve više ulaze u nove branše i klasična gradnja brodova pada u sjenu off shore projekata, vjetroelektrana, brana i energetskih kontejnera.

Traže nove mogućnosti

– Razborita je odluka brodogradilišta da se postupno više usmjere na izvanbrodograđevnu proizvodnju te prošire tržišne mogućnosti – navode Bajo, Primorac i Hanich, koji uočavaju izostanak narudžbi novih brodova u Brodotrogiru od 2018. godine. Ove godine najviše narudžbi ima 3. maj, četiri broda, a Uljanik, Brodosplit i Brodotrogir po tri, iduće godine Brodosplit ima 9 ugovorenih brodova, Uljanik šest, dok 3. maj i Brodotrogir imaju po dva broda.

Osim Lenca i Brodotrogira, koji su iskazali minimalnu dobit, ostali i dalje posluju s gubicima, koji su 2014. bili 639 milijuna kuna. Koeficijent zaduženosti u prihvatljivim je granicama, ali se i dalje kod Uljanika i Brodotrogira nalazi iznad granice od 50 posto koja se smatra prekretnicom između ‘bolesnih’ i ‘zdravih’ poslovnih subjekata.

>>Brodogradnja diže industriju

>>'Znatiželju pojedinih članova odbora da kopaju po podacima gledam i ja sa znatiželjom'