Jedan krčki hotelijer, koji već godinama u Austriji odsjeda u istom hotelu, za posljednjeg je posjeta toj zemlji imao priliku zaviriti u turističku budućnost kakva bi mogla zadesiti i Hrvatsku. Neugodno iznenađen, otkrio je da se u njegovu omiljenom hotelu u poznatom zimovalištu među osobljem praktički više ne čuje njemački. Konobari, sobarice... među sobom razgovaraju na ruskom, ukrajinskom, moldavskom..., engleski natucaju, a njemački tek uče. Problemi u sporazumijevanju bili su neizbježni, a ni atmosfera više nije bila onakva na kakvu su stalni gosti navikli.
Ostanu sezonu-dvije
Hrvatska ima sreću da većina od oko 15.000 stranih radnika, koliko će ih ove sezone pomagati jadranskim domaćinima, odlično razumije barem hrvatski jezik. Ali, pored sezonaca iz BiH, Srbije i Makedonije, privremenih će radnika u turizmu ovoga ljeta biti i iz Ukrajine ili Albanije, pa čak i iz nekih dalekih, egzotičnih zemalja poput, recimo, Filipina. Tim više što se ni radnici iz okolnih zemalja više ne zadržavaju na Jadranu niz sezona kao nekada.
– Imali smo lani jednu djevojku iz Beograda. Radila je kao konobarica za 6000 kuna, stan i hranu. S obzirom na njihove plaće, to joj je bilo super, ali, znate kako to ide, kad se jednom odvažite otići od kuće, onda vam je svejedno gdje ćete raditi. Tako i ona više ne dolazi, dobila je posao na nekom kruzeru – kaže nam ugostitelj s Paga koji se ove godine ‘pokrpao’ radnicima iz BiH, ali svjestan je da teške sezone tek dolaze. – Mislim da nas čekaju veliki izazovi s radnicima u turizmu. Već ih sada imamo premalo kvalitetnih. Neki dan u jednom kafiću naručio sam campari sodu, a konobar me gleda blijedo, ne zna što je to...
To se nekad nije moglo dogoditi. Povrh svega, ne veseli me ni što nam stižu radnici s raznih strana. Nemam ja ništa protiv njih, ali turist želi upoznati domaće ljude. U građevini, vidim, već ima problema. Dolaze Indijci, Pakistanci i sporazumijevanje je velika muka. To čeka i nas u ugostiteljstvu i ne čudi me da neki kolege već, da doskoče mogućoj jezičnoj barijeri, na menije uz jela stavljaju broj. To je šablona kakvu sam viđao u restoranima u Njemačkoj i Austriji, gdje su se s problemom radne snage susreli puno prije nas. Rješenja ima, ali mislim da se u svemu tome gostu gubi neki gušt... – govori ovaj iskusni turistički radnik, za kojeg jezična barijera praktički ne postoji: govori njemački i talijanski, a služi se engleskim i francuskim.
Otkazao uoči otvorenja
Od većine koji kod nas dočekuju turiste to se ni približno ne može očekivati. Poslodavci to znaju, kao i da općenito više nema puno biranja. Recimo, u apartmanskom kompleksu Mare&Mons u Malinskoj nije bilo nimalo lako naći svega desetak radnika ugostiteljskog profila, jednu maserku nikako. Recepcioner im je uz predugovor i nakon višemjesečne edukacije otkazao nekoliko dana uoči otvorenja, a maserka im na koncu stiže iz – Sarajeva.
– Odlučili smo ove godine nuditi masaže na plaži, tražili smo preko portala za zapošljavanje, HZZ-a... Htjeli smo žensku osobu, nijedna nam se nije javila... Svjesna sam da ima raznih poslodavaca, ali ni njima nije lako. I kad nađete radnika, do zadnjeg dana strepite hoće li se pojaviti, nerijetko usred ljeta traže promjenu uvjeta ili čak i godišnji odmor. Neki i odu usred sezone jer dobiju bolju ponudu tako da je potraga za radnicima aktualna cijelu godinu – kaže Katarina Pernar, direktorica Mare&Monsa.
"I kad nađete radnika, do zadnjeg dana strepite hoće li se pojaviti". jebiga, do nekidan su radnici do zadnjeg dana strepili hoce li dobiti place.