Derutno i zapušteno zdanje nekadašnjeg diskonta pokraj sisačkih nebodera na Trgu Vere Grozaj uskoro će postati sjedište Biskupijskoga Caritasa s uredima, skladištem i najvažnije – pučkom kuhinjom, prvom u Sisku. I dok radnici posao privode kraju, negodovanje stanara ne jenjava. Razlog – nitko ne želi socijalu u svome dvorištu.
Predaleko od centra?
Podsjetimo, odlukom gradonačelnika Dinka Pintarića prostor je lani dodijeljen na korištenje Sisačkoj biskupiji, nakon čega je uslijedila "građanska inicijativa" protiv odabrane lokacije koju je potpisalo 200-tinjak stanara. Budući da su radovi pri kraju, odlučili smo provjeriti njihove argumente, uglavnom skrivene iza brige za starije korisnike kojima je Ulica hrvatskih domobrana – predaleko. Međutim, udaljena je samo 15 minuta hoda od gradskog središta te manje od pet minuta od autobusne stanice. Izlika im je i uzbrdica, koju bi njihovi siromašni sugrađani teško mogli svladati pješice. No, pravi razlozi ipak su sebičniji. Možda baš zato nitko od upitanih nije bio spreman stati pred objektiv.
– To je ruglo. Pa zašto nisu otišli negdje drugdje? Na ovom dijelu nema ni trgovine! Okupljat će se svakakvi ljudi – smatra Žarko Lončar. Drugi pak strahuju za sigurnost djece.
– Siromašni mi ne smetaju, ali ovo mjesto nije primjereno jer su blizu igrališta sa spravama, jedino mjesto gdje se djece iz kvarta mogu igrati – kaže Siniša Milković. Susjeda Višnja napominje da treba imati milosrđa, ali da će starijima i bolesnim osobama biti teško dolaziti do pučke kuhinje. Bračni par Đurđa i Zdenko Brodar najviše žale za nekadašnjim marketom, no za njega zakupci već desetljećima nemaju interesa zbog visoke cijene najma.
– Jesmo za pučku kuhinju, ali ona bi trebala biti u središtu grada – slažu se Brodari.
Prihvatili smo ponuđeno
Glasnogovornik sisačke biskupije župnik mr. Antun Sente smatra da ovakvi stavovi nisu opravdani.
– Žao mi je što u vrijeme recesije, kada je ljudima teško i Crkva im želi pomoći, neki gledaju samo svoje interese. Prostor nismo odabrali sami, već smo prihvatili ono što nam je ponuđeno i na tomu smo zahvalni. Zašto se nitko nije žalio kada su se u istom napuštenom objektu donedavno navečer okupljali mladi? – pita Sente. Rok završetka radova još ne znaju, a brojni se građani već javljaju kako bi pomogli u radu dugo očekivane pučke kuhinje.
velecijenjene gospođe i gospoda iz sva tri nebodera i okolnih zgradica i privatnih kuća ne žele sirotinju u svom susjedstvu,kao,neka to bude negdje u gradu,a di oni žive ,na brdu,točno,počelo je brdsko razmišljanje,a btw,.trgovina im je pedesetak metara daleko,previše je tu doktora,inženjera,javnih bilježnika i političkih pikzibnera,sve mi se čini da je njima i danas dobro