Iz svakog šestog pokušaja umjetne oplodnje rodi se dijete

U Hrvatskoj je u 2015. godini provedeno 7199 postupaka umjetne oplodnje koji su rezultirali rođenjem 1235 djece, a od postupka se odustalo u 27 posto slučajeva, podaci su iz ovih dana objavljenog izvještaja Ministarstva zdravstva.

Stopa živorođene djece začete umjetnom oplodnjom u nas jednaka je onoj u Njemačkoj te bolja od niza drugih zemalja poput Grčke, Češke i Italije, dok smo po pitanju odustajanja od započetog postupka daleko iznad prosjeka, što bi pak trebalo biti riješeno skorim zakonskim izmjenama, a postoji i intencija uvođenja obveze vraćanja u maternicu samo jednog zametka. Naime, od 1.lipnja zakonskom obvezom postat će registar za medicinski pomognutu oplodnju (MPO) što je, kako objašnjava prof. dr. sc. Dinka Pavičić Baldani, predsjednica Hrvatskog društva za ginekološku endokrinologiju i humanu reprodukciju Hrvatskog liječničkog zbora, jedini način da se mogu vjerodostojno analizirati rezultati liječenja.

– Pravi registar ne pokazuje samo koliko je neki centar uspješan već koliko je i siguran za pacijenticu. Centralni registar služi za poboljšanje našeg rada, a ne za reklamu pojedinih institucija. Samo vjerodostojni podaci mogu biti temelj za dodatne analize, poboljšanja i napredak. Kod prikaza uspješnosti MPO-a nedopustivo je objediniti različite metode liječenja jer su one različite po populacijama i karakteristikama onih koje liječe, tehnologijama, pa tako i rezultatima. Primjerice, intrauterine inseminacije (IUI/AIH) imaju nisku uspješnost po jednom ciklusu od 8,5%. In vitro fertilizacija (IVF), pri kojoj se ovulacija ne potiče lijekovima (tzv. prirodni ciklus), također se treba izdvojiti iz analiza jer joj je uspješnost znatno manja od IVF postupka u kojem se koriste lijekovi (tzv. stimulirani ciklus) i iznosi 10-12%. Ako neka klinika obavlja veći broj IUI-ja i tzv. prirodnih ciklusa, poštujući zakonsku obvezu da, ako liječenje ide na teret HZZO-a, dva postupka moraju biti u prirodnom ciklusu, tada će zbirni rezultat biti niži od očekivanog za IVF.

Takvi se postupci uglavnom rade u državnim klinikama što ove ustanove stavlja u neravnopravan položaj pri analizi rezultata. Javnost treba razumjeti da je uspješnost MPO-a ovisna i o brojnim karakteristikama liječenih poput dobi, postojanja endometrioze, mioma, bolesti štitnjače, dijabetesa, zloćudne bolesti... što utječe na broj i kvalitetu dobivenih jajnih stanica i embrija. Postotak tzv. teških pacijentica u ukupnom broju liječenih bitno je različit u pojedinim IVF centrima. Dodatno, u Hrvatskoj je naglašena razlika u pojedinim IVF centrima u udjelu pacijentica mlađih od 35 godina (u nekim centrima 50-62%). Uspješnost u mlađih žena dvostruko je viša. To ukazuje na neki oblik odabira perspektivnih pacijentica. Sve su to razlozi za nekorektnost u usporedbi klinika – govori prof. Pavičić Baldani napominjući da veća uspješnost postupaka često ne poštuje sigurnost i rizike. Po ovom pitanju rizikom se smatra višeplodnost, a struka smatra da je previsoka stopa trudnoća nakon IVF-a uvijek povezana s neopravdanim prijenosom više zametaka.

– U našem Zakonu o MPO-u točno je navedeno da je prijenos tri zametka dopušten samo u posebnim okolnostima. Njih će u registru biti obavezno navesti. Nekritičnost i nepoštovanje tog principa povisuje uspjeh, ali i donosi povišen rizik višeplodnih trudnoća. Kada je stopa višeplodnih trudnoća značajnije viša od 25-30%, tada se nedvojbeno češće prenosi tri i više zametaka. Za to nema medicinskog opravdanja. Mnoge zapadne zemlje uvele su obvezu – vraćanje u maternicu samo jednog zametka, što je i naša intencija – najavljuje prof. Pavičić Baldani, inače članica Nacionalnog povjerenstva za medicinski pomognutu oplodnju Ministarstva zdravstva.

Spomenuti izvještaj navodi i podatke o odustajanju od započetog postupka umjetne oplodnje za koje nam ova stručnjakinja kaže da postoji niz opravdanih medicinskih razloga. Ali visoka stopa odustajanja u nas od 27 posto može, smatra, ukazivati i na vid selekcije – eliminaciju pacijentica s manjim šansama, lošu kvalitetu laboratorija i nekompetentne stručnjake što će se, poručuje prof. Pavičić Baldani, nadzirati kvalitetnim inspekcijskim nadzorima i edukacijom stručnjaka.