Velika razlika u poimanju i gledanju na posao danas, u odnosu na prošla vremena, je smisao koji posao ima za današnje ljude. Operativni poslovi koji su zahtjevali poslušnost bez pretjeranog kreativnog angažmana danas su stvar prošlosti. Motivacija postaje ključni čimbenik, a davanje sebe u posao je u današnjem svijetu 21. stoljeća postao imperativ. Sve veći broj ljudi želi svom životu dati jasan smisao i to upravo kroz posao kojim se bave. Ljudi žele biti korisni i time se osjećati kao dostojna ljudska bića. Vrijednost života temelji se na zadovoljstvu i sreći, a pojedinci žele iskušavati opcije koje im život nudi.
U prosjeku 1 od 3 učenika u Europi napuštaju školu, a zajednička crta svima je nemogućnost usklađivanja racionalnog aspekta zadatka s pratećim emocionalnim doživljajem. Usaglašavanje ova dva spekta stvorit će učenike koji će biti zaokupljeni procesom učenja u kojem će istinski uživati. Danas sve veći broj mladih ljudi bira posao i iz drugih razloga, a ne samo financijskih. Oni se žele „posvetiti poslu“, a to s druge strane, poslodavci, smatraju poželjnom osobinom. Postoji, doduše, još uvijek veliki broj poslodavaca koji ne razumije važnost kreativnosti u razvoju vlastitog poslovanja već i dalje slijede stare paradigme i žele poslušne zaposlenike na operativnim funkcijama. To jednostavno znači ne ići u korak s vremenom u kojem živimo.
Biti kreativan ne odnosi se samo na velika otkrića. Ona svakodnevna kreativnost prodonosi osjećaju svrhe i smisla života. Onog trena kada budemo razumjeli da je kreativnost \'faktor napretka\' društva tek tada ćemo u potpunosti moći razumjeti koliki je njen značaj za sve nas. Bez kreativnosti nema promjena, a bez promjena nema napretka.
Ako razumijemo da svako rješavanje problema zahtjeva kreativnost i pojedince koji razmišljaju na drugačiji način bit će nam jasna važnost ulaganja u razvoj kreativnog promišljanja mladih generacija i obrazovni sustav koji će poučavati mlade generacije kritičkom i kreativnom promišljanju. Poučavanje je umjetnost; umjetnost kao svjestan pokušaj usavršavanja postojećeg ponašanja čovjeka. Većina još uvijek vjeruje kako su čitanje, pisanje i matematika jedini oblici umjetnosti koje treba naučiti da bi netko postao inženjer, glazbenik ili liječnik.
Danas se djeca rađaju sa cijelom lepezom mogućnosti i moraju donositi odluke kao nikada prije. U prošlosti su ljudi znali što očekivati zahvaljujući činjenici da su bili rođeni u određenoj društvenoj skupini ili društvenom okruženju no danas to više nije tako. Danas odrastanje znači transformaciju mogućnosti u nešto čemu smo predani, a obrazovanje treba djeci pomoći oblikovati potencijal koji imaju. Gledajući na obrazovanje iz te perspektive svi smo mi umjetnici od kojih se očekuje da svom životu daju smisao. Moramo koristiti vlastite vještine kako bismo oblikovali vlastiti život. Iz tog razloga važno je provesti reviziju ustaljenih paradigmi u edukaciji koja se temelji na natjecateljskom duhu i potrošačkom obrascu shvaćanja svijeta. Uče nas kako se uklopiti u sustav društvenih zakonitosti za opće dobro, a istovremeno imamo potrebu saznati tko zapravo jesmo i kakvi možemo postati.
Uspjeh neke zemlje predstavlja puno više od njenog gospodarskog rasta, a jedan od najvažnijih čimbenika u mjerenju uspješnosti je upravo zadovoljstvo njezinih građana. Obrazovni sustav našeg vremena treba oblikovati u tom smijeru, a školovanje treba biti vrijeme tijekom kojeg će svaki učenik imati mogućnost otkriti svoj vlastiti identitet kako bi za sebe pronašao adekvatno mjesto u postojećoj društvenoj shemi. Na taj način niti jedna vrsta rada neće više biti posao, već vokacija i zato moramo započeti sa definiranjem vrijednosti koje su potrebne za stvaranje zdravog društva u kojem će svaki pojedinac pronaći adekvatno mjesto u skladu sa svojim afinitetima i svojom autentičnošću.
O ovakvim i sličnim temama govorit će se u Zagrebu 20. i 21. rujna 2013., u sklopu međunarodne pedagoške konferencije o suvremenom obrazovanju „Škola za sutra – Od mozga do uma“, umijeće podučavanja ili podučavanje kao umjetnost, koja dovodi u Zagreb neke od najpoznatijih znanstvenika iz područja edukacije i obrazovanja te nudi odgovore na pitanja kako oblikovati obrazovanje koje će pratiti promjene koje se događaju u procesu edukacije i usvajanja znanja.