Bio je kancelar ujedinjene Njemačke i neovisne Hrvatske

"U žalosti smo. Rip Helmut Kohl", napisala je na Twitteru stranka Kršćansko demokratske unije (CDU) kancelarke Angele Merkel.

Kohl je bio čelnik CDU-a 25 godina, od 1973. do 1998., te njemački kancelar od 1982. do 1998. Ostaje u povijesti kao kancelar ujedinjene Njemačke, a Hrvatskoj će ostati u sijećanju kao europski državnik koji se izborio za priznanje njezine neovisnosti. Helmut Kohl umro je u 87. godini u svome domu u Ludwigshafenu u saveznoj pokrajini Falačko Porajnje, gdje je bio i rođen 1930. Bio je jedan od najmlađih političara CDU-a u koji je ušao sa 16 godina.

Na položaju kancelara bio je 16 godina, nešto dulje od Konrada Adenauera (koji je bio 14 od 1949. do 1963.), ali kraće od Otta von Bismarcka koji je bio prvi kancelar ujedinjene Njemačke od 1871. do 1890. Kohl je zajedno s francuskim predsjednikom Françoisom Mitterrandom (legendarna je njihova slika na kojoj se drže za ruku) utemeljitelj sporazuma iz Maastrichta koji su osnova današnje ujedinjene Europe.

Svakako je bio jedan od najvažnijih europskih lidera druge polovice 20. stoljeća. Djelovao je između 1989. i 1990. na ujedinjenju Zapadne i Istočne Njemačka. Berlinski zid, koji je i fizički dijelio Nijemce, pao je 9. studenoga 1989., dvije su se Njemačke ujedinile 3. listopada 1990. Na koncu političke karijere utemeljio je 1998. udrugu za izučavanje političkih strategija.

Diplomatsko remek-djelo

Kohl je i najviše radio na uvođenju eura, odnosno uspio je Nijemce nagovoriti da se odreknu marke u ime nove europske monete. To je bilo jedno od njegovih najvećih postignuća jer je bilo teško uvjeriti Nijemce da odustanu od suvereniteta nad svojim novcem. Kohl je na svoja leđa natrpao i posljedice ujedinjenja s Istočnom Njemačkom. Istodobno je to ujedinjenje značilo i pad sovjetskog carstva. Bilo je to njegovo diplomatsko remek-djelo jer su se europski partneri plašili velike Njemačke. No, ujedinjenje je značilo i nestanak blokova. Kohl je hrabro na zapadnonjemačkom tlu prihvatio američke rakete koje su trebale biti odgovor na postavljanje sovjetskih u istočnoeuropskim zemljama.

Bio je veliki proatlanski i proeuropski borac. Ipak je i u svojoj domovini imao protivnike njemačkog ujedinjenja, prije svega među intelektualcima ljevice koji su smatrali da je bolje za europsku sigurnost da je Njemačka s jedne strane pod kontrolom istočnog bloka, a s druge zapadnoga. Ni London, Pariz i Rim nisu pljeskali njegovu projektu njemačkog ujedinjenja. No, Kohl je na ujedinjenju Nijemaca radio s tadašnjim sovjetskim čelnikom Mihailom Gorbačovom, ali i s američkim predsjednikom Georgeom Bushom seniorom.

Protiv njemačkog ujedinjenja bila je tadašnja britanska premijerka Margaret Thatcher, a sjećam se kako je tadašnji talijanski premijer Giulio Andreotti na pitanje novinara što misli o ujedinjenju Njemačke kazao: Toliko volim Njemačku da radije imam dvije. Unatoč svim otporima europskih državnika, pa i unutarnjemačkima iz redova i Socijaldemokratske stranke (SPD), Kohl je išao svojim putem i ne samo što je uspio ujediniti Njemačku, već je i glavni grad ujedinjene države vratio iz Bonna u Berlin. I to su neki vidjeli kao prijetnju stvaranja Velike Njemačke.

Zamijenila ga Merkel

Mjesec dana nakon pada Berlinskog zida Kohl je Bundestagu govorio o ujedinjenju njemačke domovine. Tada je čak i njegov dobar prijatelj i ministar vanjskih poslova, Hans-Dietrich Genscher, bio zabezeknut Kohlovim riječima u parlamentu. Jedini koji ga je podupirao bio je tadašnji ministar unutarnjih poslova Wolfgang Schäuble, a današnji šef njemačkih i europskih financija. Kohl je držao kako do ujedinjenja treba doći iz jednostavnog razloga: Nijemci iz DDR-a „glasovali su nogama“, odnosno bježali su iz Istočne Njemačke. Drugi veliki potez Kohla bio je izjednačenje vrijednosti zapadnonjemačke s istočnonjemačkom markom. I to je učinio mimo savjeta financijskih stručnjaka. Zapadna Njemačka platila je milijarde milijardi eura za ujedinjenje s istočnim dijelom, a da bi privolio Mitterranda i Andreottija na odobrenje ujedinjenja prihvatio je uvođenje eura, monete koja je trebala pridonijeti ujedinjenju Europe. To što je euro postao i ključna moneta za razvitak Njemačke nije krivnja u njoj, već u ostalim državama eurozone što nisu znale provesti potrebne reforme koje je proveo Berlin poslije Kohla, kada je kancelar bio socijaldemokrat Gerhard Schröder.

Njega je na kancelarskom položaju zamijenila Angela Merkel, koju je Kohl progurao u politiku. Bila je zvana „das Maedchen“ (djevojka) i najprije je uklonila Kohla sa čela CDU-a, a zatim je 2005. postala kancelarka. Tada je Njemačka bila u teškoj ekonomskoj krizi i zbog posljedica njemačkog ujedinjenja. Kohlova je velika zasluga što je utjecao na europske kolege kad je riječ o priznanju neovisnosti Hrvatske.

„Hrvatska je moja stara ljubav“, izjavio je 2011. na susretu s tadašnjim hrvatskim predsjednikom Ivom Josipovićem, koji je tad istaknuo kako je bivši njemački kancelar osoba koja je svojim angažmanom znatno pomogao hrvatskoj neovisnosti. Od 2008., sedam godina nakon samoubojstva njegove supruge, Kohl je poslije nezgode i srčanog udara bio u kolicima. On je i griješio. Izbio je skandal oko financiranja njegova djelovanja, ali nije priznao da je dobivao novac. Ipak, Europa i svijet gube jednog od najvećih državnika druge polovice 20. stoljeća, kakvih danas nema na vidiku.     

Sućut premijera Plenkovića njemačkoj kancelarki Merkel