Politički i moralno razumna osoba na mjestu Radimira Čačića, pa i Milana Bandića, zaključila bi političku karijeru, otišla živjeti na selo i pokušala još neko vrijeme proživjeti ljudski i zdravstveno kvalitetno, u miru s ljudima i u miru sa samim sobom.
Nije se očekivalo da će, nakon izlaska iz zatvora, Čačić prvo krenuti u Mađarsku i zapaliti svijeće za mir duša dvoje stradalih u naletu njegova automobila, no nije se moglo očekivati niti da će većina hrvatskih medija Čačića dočekati kao proroka i mesiju od kojega se traži spas. I da će se na to nadovezati još jedan politički ovisnik, Milan Bandić. Pa već samo političko zajedništvo ta dva, objektivno gledano, politički potrošena lika ne stvara dobar osjećaj. Problem je što Čačić i Bandić, premda su imali drukčiji razvojni politički put (Čačić je ipak od djetinjstva jeo zlatnom žlicom, a Bandiću je trebalo više truda dok tu žlicu nije dohvatio), i dalje vjeruju u svoje političko, čak gospodarsko mesijanstvo.
Čačić sada nastavlja svima dijeliti lekcije, i svojem bivšem partneru premijeru i "alternativi", i opet spominje investicije i procvat. On!? Pa sasvim su nam svježa sjećanja na njega kao potpredsjednika ove vlade. Puno je galamio, a nije napravio ništa što bi olakšalo život i poslove stanovništva. A Bandić? On je funkcionirao dok je proračun Zagreba bio nabijen novcem i mogućnostima, činilo se beskrajnim, uzimanja kredita. U recesiji, i njemu i Zagrebu se sve počinje raspadati. Pravi učinci kaosa koji vlada u strukturama grada tek će postati vidljivi i isplivati na površinu, uvjeravaju me znalci. Moguće je da su i Čačić i Bandić i dalje uvjereni da su oni pozvani, odabrani da svoje sposobnosti daruju i utječu na život ljudi, da oni jednostavno moraju raditi za opće dobro i da je to primarni javni interes svih građana - no to je njihov problem.
Objektivno, netko bi ih morao pokušati razuvjeriti i dokazati im da se ovdje radi tek o egoizmu pa i političkom ekshibicionizmu ljudi koji očekuju ovacije javnosti. Pa Čačić je sasvim ozbiljno uvjeren u to da će njihova politička opcija u budućnosti imati "odaziv" kod čak trećine birača. Bandić i dalje širi tu političku megalomaniju, sasvim uvjeren da ga birači žele kao "gradonačelnika Hrvatske".
Kažu oni sada da nemaju ideologije, da ih krasi samo ljubav i potreba prema služenju narodu. Moguće je da i nemaju više ideologije, ili su je napustili, ili izdali, no, nastavkom svog političkog karijerizma pokazuju da nemaju ni osjećaja, ni skrupula. Ustaju protiv stranaka, Čačić kaže da Hrvatska mora prestati biti talac stranaka, i govori to u trenutku dok i on osniva novu stranku. S kojim to referencijama govori. Nešto dobroga je očito u svojoj političkoj karijeri napravio na sjeverozapadu Hrvatske, pa su mu tamošnji birači davali glas. I dat će mu, vjerojatno, opet. Dat će i Bandiću ponešto, no na nacionalnoj razini udruženi napor te dvojice sličnih ljudi, pa neka im se priključi još par političkih likova istog karaktera, poput Jakovčića ili Vrkića, rezultirat će, uz jako dobar PR i medijski spin, realno sa najviše 10 posto potpore birača, realnije oko sedam posto. Bude li potom to jezičac na vagi pri sastavljanju nove vlade, kako su oni i zamislili svoju političku ulogu, valja unaprijed žaliti vladu/vlast koja će ovisiti o tim "mesijama". Kojima je politika jedini preostali smisao života.
>> Bude li razuma, aktualna vlada trebala bi imati skraćeni mandat
Ne može biti gore nego sa tobom mesićem milanović i tvojom trešalićkom