“Ovo sam ja, Marin” naziv je objavljene zbirke poezije 14-godišnjaka koji boluje od cerebralne paralize i trombocitopenije. Djelomično pokretan i ovisan o tuđoj ruci, Marin Kos iz Capraga, doduše, osjeća fizičku prepreku, ali za njegov um granice kao da ne postoje.
Nastupio i na Lidranu
Učenik 7. razreda OŠ "Braća Bobetko" je odlikaš, a recitirajući je dva puta predstavljao Sisak na državnom Lidranu. Prvu, i to Plavu pjesmu, napisao je već na početku školovanja.
– Da bih pronašao inspiraciju, dovoljan mi je tek jedan pogled kroz prozor na prirodu i ljudska lica – kaže talentirani dječak koji stihove tipka na računalu, budući da mu se ruka brzo umori. Marinov dar otkrio je Zijah Sokolović družeći se s njim za vrijeme projekta Thearto, u sklopu kojeg glumci dolaze u dom djeteta s poteškoćama u razvoju te predstavu igraju samo za njega.
Prijateljska suradnja
Prijateljska suradnja ubrzo je iznjedrila ukoričenu zbirku sa 24 kratke pjesme, popraćene Marinovim portretima i nosačem zvuka. Naime, svaki njegov uradak pročitao je po jedan hrvatski umjetnik, među kojima su Goran Grgić, Vili Matula, Vedran Mlikota, Jasna Bilušić...
– Ova zbirka nije samo knjiga, nego predstavlja četiri godine moga života. Nadam se da ćete kroz nju zavoljeti poeziju, jer se ona u mojoj dobi ne cijeni dovoljno kao poveznica između realnosti i mašte, onoga što želimo, a možda ne možemo ostvariti – poručio je Marin na promociji svojim vršnjacima, koji su ispunili gradsku knjižnicu.
– Otvorili smo jedna vrata prema vama da bismo vidjeli kako i jedni i drugi živimo. Ovo je razgovor mašte, iluzije i stvarnosti – kazao je glumac Z. Sokolović o pametnim, optimističnim, ali i interaktivnim stihovima. Najveća podrška u Marinovu životu majka je Vesna, ponosna na uspješnog sina. Svakodnevica mu se sastoji od nastave uz asistenticu, nakon čega se vraća kući, obavlja fizioterapiju, odmara se, uči i odlazi u šetnju.
– Marin je čitati naučio sam i od malih je nogu obožavao knjige – kaže samohrana majka Vesna, koja prati sina na njegovu putu životne radosti i ljubavi prema pisanju.
Ovo je vijest kakvih trebamo više, a ne samo sporadično. . Pohvale i čestitke Marinu, a velika pohvala ljudima koji su ovo omogućili, imali volje da pomognu i prepoznaju, da ne bježe i ne bave se samo sobom, kako to ipak , na žalost, radi većina.