Subota, službeno dan žalosti, siva, tmurna i tegobna, zapravo peti dan nakon prvoga razornog i četvrti dan nakon katastrofalnoga potresa na Baniji, vukla se sporo zaogrnuta maglom, kišom, blatom... Kao i beskrajna kolona vozila koja se, nagovještavajući sveopći kaos, iz smjera Zagreba ka Sisku i Petrinji miču doslovno metar po metar - i dostavna i žurna i osobna i tegljači s humanitarnom pomoći...
Usporavali su ih i oni koji su samoinicijativno u svojim autima dovezli pomoć i stalno zastajkujući tražili kome će ju u kućama uz cestu isporučiti... Policija je bila nemoćna učiniti bilo što. Već tu se rušio, nažalost i koje li tuge, zbog neorganiziranosti urušavao dio smisla i vrijednosti ljudske humanosti.
Ne duplirati pomoć
Malo poslije ukazat će nam na to i petrinjski gradonačelnik Darinko Dumbović. Sretan je i beskrajno zahvalan što pomoć stiže sa svih strana, ali je rekao: – I nadalje očekujemo kontejnere, pokretne kućice i šatore s grijanjem, to je zasad jedini spas, kao i to da sva pomoć za Petrinju, koja je sravnjena sa zemljom, dolazi organizirano. Moramo se organizirati na bolji način, da se ne duplira pomoć. Namirnice i higijenske potrepštine sada imamo, a trebat će nam opet, ali za neko drugo vrijeme. Sada treba razviti snažniju operativnu koordinaciju, na kojoj se sporo radi, kako bismo zbrinuli ljude da ne spavaju u autima. Stanje u Petrinji zasigurno će olakšati logistički centar za koji danonoćno postavljaju temelji.
Na jednome će se mjestu pomoć i prikupljati i dijeliti. Ondje će također biti postavljeni kontejneri i šatori za privremeni smještaj ljudi u potrebi. Nažalost, na području od oko 1000 četvornih kilometara, s 305 naselja i zaselaka, koja pokušavaju pokriti Crveni križ i druge službe i organizacije, još je onih do kojih stvarna pomoć nije došla, koji nisu zbrinuti. Humanost je na djelu, ali posustaje organiziranost. A to je nedopustivo, za to nema vremena. Na trima lokacijama je čak 500 volontera Crvenoga križa, koji se izmjenjuju.
Prema njihovim i procjenama drugih službi trebat će još oko tisuću kontejnera ili kamperskih ili mobilnih kućica, a to je ogroman logistički posao. I težak, s obzirom na slabe ili nikakve prometnice i dostupnost nekih lokacija. U rijeci ljudi koji su pohrlili na razoreno područje ponuditi pomoć bili su i momci iz Orahovice, vitezovi Ružice grada. Vlado Grgić Crni iz te udruge govori nam kako ga je posebno dirnulo to što je kod stradalnika u potresu vidio – optimizam: - Ja ipak vjerujem da ih drži to što smo mi došli sa svih strana, što vide da nisu sami. Oči ti se napune suzama kad ih čuješ kad zahvaljuju što smo tu – kaže Crni dodavši još i kako pomoć ne smije stati i kako se ne smije dozvoliti da se ove ljude zaboravi za deset dana.
I baš na Dan žalosti stigla je tužna vijest kako je zgrada bolnice u Petrinji zasad neupotrebljiva i ni na koji način neće se moći brzo osposobiti. Hitna pomoć je iz uništene zgrade premještena u kontejnere. Ministar zdravstva Vili Beroš apelirao je na izvođače radova na novoj zgradi bolnice da čim prije nastave s gradnjom jer bi nova zgrada riješila sve probleme. Osim kamperica i kontejnera za stanovanje jučer su na potresom pogođenom potresu najtraženiji bili statičari.
Ljudi su ih u Petrinji čekali ispred svojih kuća, ne znajući kad će naići. U središtu grada puno je zgrada s crvenom naljepnicom, uočavamo dok hodamo između ruševina. No izvan središta ljudi čekaju kada će doći jer bez njihove procjene ne mogu ništa. Statičara nema onoliko koliko bi ih trebalo biti pa je čekanje neizbježno. Situacija je, kako se čini nakon prvih procjena, puno gora nego u Zagrebu. Od do sada pregledanih kuća 25 posto ih je dobilo crvenu naljepnicu.
Dobra vijest iz Hrvatskih voda
Milica i Đuro Lipak iz Hrastovačkog Križa išli su sami prijaviti štetu. I oni čekaju statičara. Na njihovoj kući koja je u ratu bila stradala do temelja stoji natpis da je za prodaju. Takvih je natpisa po Petrinji i okolici puno: - Mislili smo prodati kuću za 15 tisuća eura, imamo i godina i bolesti i ne možemo više. A sad... Imamo i stan u Sisku, ali i on je stradao u potresu. I sad pokraj kuće i stana mi moramo spavat kod kćeri. Kuća je iznutra neupotrebljiva. Al nama je najvažnije da sad što prije dođemo do najlona i da pokrijemo krov kokošinjca.
Sletjele su s njega ploče, imamo 42 koke, pa da ne kisnu. Nitko kod nas još nije bio, rekli su nam da će se javiti. A kad, tko to zna – kažu Lipakovi. U moru sumornih Banijom se probijaju ipak i dobre vijesti. Jedna od njih došla je iz Hrvatskih voda: njihove službe obišle su puknuća na nasipu uz Savu na sisačkome području kako bi se utvrdila šteta, nema opasnosti od poplave ni sisačkoga ni petrinjskoga područja. Vodostaji su od noćas u laganom opadanju i opadat će narednih dana. Privremene sanacije radit će se prema prioritetima i kritičnosti svake pojedine dionice, a konačne sanacije nasipa tek za povoljnijih vremenskih uvjeta i nakon detaljnih istražnih radova i kvalitetnih tehničkih rješenja.
Dobru nam je vijest na samu Novu godinu javio i Petrinjac Željko Vrzan koji je danima čekao da vatrogasci iz njegova RTV servisa u središtu grada, u zgradi koja je postala svojevrsnim simbolom razornoga potresa, pokušaju ukloniti prepreke kako bi mogao spasiti barem nešto od svoga alata. Među ruševinama pronašli su i Željkovu mačku, živu i zdravu: - Ovo je novi početak – kaže Željko Vrzan.
Službeni je naziv ove hrvatske regije Banovina, pa bih molio uvažene redaktore Večernjeg lista da isprave ovu netočnost u naslovu ovog teksta.