Uniforme, dekreti i prijetnje: Kako je korona balkanske populiste vratila u devedesete

Iovog se puta pokazalo, baš kao što smo to nedavno i predvidjeli, kako je kriza nekima prilika za lov u mutnom. Kriza poput pandemije koronavirusa zahtijeva drastične mjere koje mijenjaju naše živote i svakodnevne navike, no jesu li baš sve mjere koje nam se nameću opravdane ili ipak ima i onih koje su rezultat političkih želja koje nemaju nikakve veze sa strukom? Karlovački župan Damir Jelić tako je prije nekoliko dana u šokantnom javnom nastupu, u uniformi, izdavao naredbe bolnicama i lokalnim novinarima, priprijetivši usput liječnicima obiteljske medicine da će završiti iza rešetaka ne budu li ga slušali.

Bizaran Jelićev istup samo još jednom potvrđuje kako su, osim zdravlja stanovništva, ekonomije i društva, na udaru ove krize i demokracija i demokratski standardi. Ljudi su u nesigurnim vremenima često spremni olako žrtvovati vlastita prava za sigurnost. I dok će Jelićev pokušaj uzurpacije vlasti u ovom koronavirusnom kaosu nekima možda i činiti marginalnim, iako on to sigurno nije, kao što pogotovo to ne bi bio u normalnim vremenima, prijedlog aktualne Vlade Saboru da se Vladi omogući vladanje uredbama sa zakonskom snagom puno je ozbiljniji pokušaj korištenja izvanrednih okolnosti za preuzimanje ovlasti koje predstavljaju tipičan primjer vladavine bez nadzora. Je li to baš nužno? Hrvatska nije proglasila izvanredno stanje i nema nikakvog razloga da u ovoj situaciji Plenkovićeva Vlada preuzme zakonodavne ovlasti Sabora i pritom zaobiđe živog i zdravog predsjednika države, tim više što Članak 101. Ustava jasno propisuje da je u slučaju nemogućnosti zasjedanja Sabora i u situaciji neposredne ugroženosti predsjednik države taj koji donosi uredbe sa zakonskom snagom i poduzima izvanredne mjere, na prijedlog Vlade i uz supotpis premijera, s tim da te uredbe mora potvrditi Sabor kad se bude mogao sastati. S druge pak strane, jedna druga krizna zakonodavna intervencija, ona kojom se Nacionalnom stožeru civilne zaštite daju veće ovlasti ne bi li se osiguralo da županijski stožeri slušaju i provode odluke i upute Nacionalnog stožera, u ovim je okolnostima posve logična i opravdana. Razvlašćivanje Sabora bilo bi opravdano jedino u slučaju da je Sabor zbog nekog razloga onemogućen u radu. A to, koliko znamo, unatoč epidemiji, još uvijek nije slučaj.

Pa ipak, unatoč pojedinačnim ekscesima, bilo bi pogrešno zaključiti da politika kod nas pokušava zloupotrijebiti krizu kako bi preuredila društvo i ostvarila neku skrivenu agendu. Štoviše, čini se da u Hrvatskoj ovom krizom i dalje neočekivano autonomno i autoritativno upravlja stručni tim, odnosno Krizni stožer, u kojem ima i političara, ali koji se u borbi protiv koronavirusa i dalje rukovodi stručnim, a ne političkim kriterijima. Struka, čini se, kod nas i dalje vodi glavnu riječ. U usporedbi s našim neposrednim susjedstvom, kako istočnim tako i zapadnim, to je rijetkost koju je u ovom trenutku važno istaknuti.

Širenje straha zbog izbora

U Srbiji je, recimo, Aleksandar Vučić iskoristio ovu krizu za pravi mali državni udar kojim je dodatno ponizio ionako ponižene demokratske institucije u toj zemlji. Vučić je tako prije nekoliko dana u Srbiji proglasio izvanredno stanje, uzurpiravši pritom ovlasti Narodne skupštine, koja po srbijanskom Ustavu ima pravo proglasiti izvanredno stanje. Drastičnom se odlukom sugerira da se Narodna skupština ne može sastati, iako to nije točno. Kada je riječ o koronakrizi, Vučić u Srbiji vodi glavnu riječ. Dok su u Hrvatskoj glavne zvijezde krize smireni i stručni Vili Beroš i Alemka Markotić, ministar zdravstva i ravnateljica zagrebačke Klinike za infektivne bolesti, kao i nekoliko stručnjaka poput Igora Rudana i Ivana Đikića, u Srbiji je to Vučić, čovjek koji o svemu zna najviše i koji jedini zna kako se treba brinuti o narodu i njegovu zdravlju. Objavljujući rat virusnoj pošasti, Vučić se vratio u devedesete, podsjetivši na sve ratove što su ih Srbi u posljednjih 200 godina vodili.

I kao u svakom ratu, sutradan je vojska izašla na ulice srbijanskih gradova. Do zuba naoružani vojnici patroliraju ulicama i čuvaju strateške objekte i pogotovo bolnice, iako nije jasno kako se to vojska može boriti protiv koronavirusa. Prema ridikuloznom Vučićevu objašnjenju, vojska je pred bolnicama kako bi spriječila da virus uđe u bolnice. Vučić je uveo i policijski sat od 22 sata uvečer do pet sati ujutro, kojim je uvedena “apsolutna zabrana kretanja” u tom razdoblju, iako opet nije jasno kako će policijski sat pridonijeti borbi protiv koronavirusa.

Vučić, koji u svojoj političkoj biografiji ima bogatu zbirku kršenja ljudskih prava, militarizacijom krize i drastičnim mjerama očito namjerno raspiruje strah koji je proteklih godina bio njegov najvjerniji politički saveznik. Stručnjaci upozoravaju da su sve potrebne mjere za borbu protiv epidemije mogle biti donesene i na temelju Zakona o sprečavanju rizika od katastrofa i upravljanju u izvanrednim situacijama, a ne proglašavanjem izvanrednog stanja, koje se proglašava u slučaju ugroženosti države, no Vučić se odlučio za najradikalniji put. S obzirom na to da je Vučić prije samo 20-ak dana sudjelovao na konferenciji za novinare na kojoj je građanima Srbije poručeno kako je koronavirus “najsmješniji virus na svijetu”, pogotovo za Srbe, narod koji je proživio bombardiranje, čime je i osobno pridonio opasnoj bagatelizaciji ove prijetnje, Vučić je u ovih 20-ak dana očito promijenio mišljenje o koronavirusu. Suočen s katastrofalnim stanjem u zdravstvu, Vučić pokušava ostaviti dojam kako se provode ozbiljne mjere za suzbijanje epidemije, vjerojatno je svjestan da će širenje epidemije i prve žrtve negativno utjecati na rejting njegove stranke uoči travanjskih izbora. Zbog toga mnogi misle da je glavni razlog uvođenja izvanrednog stanja upravo odgoda izbora, jer izvanredno stanje tu odgodu omogućava.

I dok je u Srbiji riječ o neuvijenom pokušaju politizacije krize, u Sloveniji se posljednjih dana odigrava sličan proces, ali je on ipak izveden puno suptilnije. Novi slovenski premijer Janez Janša, desničar i političar izvanrednog stanja, preuzeo je vlast u izvanrednim okolnostima koronakrize, kao da kreće u rat. Baš kao i u lipnju 1991. godine, kada je u uniformi vodio slovenske snage u kratkotrajnom ratu protiv JNA, Janša se ponovno počeo pojavljivati u uniformi, ovaj put civilne zaštite, a odmah nakon stupanja na premijersku dužnost Janša se stavio na čelo Kriznog štaba za borbu protiv koronavirusa. Time je politika od struke preuzela glavnu riječ u ovoj krizi, a Janša je već na prvoj noćnoj sjednici svoje vlade, na vrhuncu epidemije – na kojoj su se on i svi ministri, na njegov prijedlog, pojavili sa zaštitnim maskama na licu – napravio čistku u represivnom aparatu. U kadrovskom tsunamiju koji se odvijao u pozadini borbe protiv koronavirusa Janša je preko noći smijenio vodeće ljude vojske, policije, vojne obavještajne službe.

Za drugog čovjeka Ministarstva unutarnjih poslova Janša je postavio Franca Kanglera, bivšeg gradonačelnika Maribora i jednog od najkontroverznijih slovenskih političara, protiv kojeg se vodilo 20-ak kaznenih postupaka. Janšin ministar unutarnjih poslova je dosadašnji direktor Janšine televizije Nove24TV Aleš Hojs, protiv kojeg policija vodi istragu zbog financiranja iz Mađarske, i koji sada predlaže da se zbog koronavirusa aktivira članak Zakona o obrani kojim će vojska dobiti izvanredne policijske ovlasti. I u Sloveniji je virusna kriza povod za izvanredne mjere i militarizaciju i sekuritizaciju društva.

Povratak u prošlost

Janšini nastupi podsjećaju na znamenite konferencije za novinare iz vremena osamostaljenja Slovenije, kada je Janša bio slovenski ministar obrane. I sam Janša aktualnu krizu izravno je usporedio s dramatičnim događajima otprije tri desetljeća, rekavši kako je aktualna kriza najveća kriza od osamostaljenja zemlje. Janša je za glasnogovornika Kriznog štaba imenovao Jelka Kacina, koji je 1991. bio ministar informiranja i glasnogovornik slovenske vlade. Da bi slovenski “povratak u prošlost” bio potpun, Janši i Kacinu nedostaje još samo Igor Bavčar, treća ključna figura lipanjskih događaja 1991. godine. Bavčar je tada bio slovenski ministar unutarnjih poslova, a u svojoj je karijeri prošao dug put od borca za ljudska prava i demokratizaciju do tajkuna koji je danas na izdržavanju višegodišnje zatvorske kazne zbog mešetarenja dionicama Istrabenza. Ljubljanski Dnevnik zato je cinično predložio da se Bavčaru omogući jednomjesečni prekid izdržavanja zatvorske kazne jer ga država nužno treba.

Janša očito proživljava svoju drugu političku mladost. Slovenska javnost uglavnom odobrava rigorozne mjere. Ali nisu svi oduševljeni. Kolumnist Dnevnika Leon Magdalenc ne slaže se kako se Janšina vlada našla u teškoj situaciji zbog izvanrednih okolnosti. “Za novu vladu ovo su idealne okolnosti. Može donijeti najrigoroznije poteze bez protivljenja i može izmisliti sankcije kakve god želi. Sutra nas mogu odrezati od svijeta. Ako budete htjeli u trgovinu, morat ćete imati dozvolu. Kao u vrijeme bodljikave žice oko Ljubljane”, piše slovenski kolumnist. Zadnji je put Ljubljana bila opasana žicom pod okupacijom u Drugom svjetskom ratu.

U Hrvatskoj krizom i dalje autonomno i autoritativno upravlja stručni tim u kojem ima i političara, ali koji se rukovode stručnim, a ne političkim kriterijima

Karlovački župan Damir Jelić u šokantnom je javnom nastupu, u uniformi, prijetio liječnicima obiteljske medicine da će u zatvor ne budu li ga slušali