Nikad u povijesti Europske unije jaz između onog što se želi postići i onog što je stvarno moguće, kada je riječ o proširenju i daljnjem funkcioniranju Unije, nije bio veći nego danas. Prvog će siječnja dvije balkanske države, Rumunjska i Bugarska, doduše ući u EU, ali im je Bruxelles već na samom startu nametnuo tako stroga ograničenja, prije svega na području izvoza, kretanja robe i radne snage, da europski diplomati već govore o "drugorazrednom proširenju". Vlade zemalja Unije moraju voditi računa o raspoloženju svojih birača, a ono je prema proširenju uglavnom negativno određeno. Hoće li "drugorazrednih proširenja" u budućnosti biti još? Kako će izgledati proširenje EU na Hrvatsku?
Nakon francuskog i nizozemskog odbijanja ustava, Europska je unija zapala u krizu. Jedni zagovaraju političku uniju, a Britanci, primjerice, EU vide kao gospodarsku, a ne kao političku zajednicu. Od 1. siječnja 2007. predsjedanje preuzima Njemačka, najveća država Europske unije. U Njemačku Europljani polažu velike nade, prije svega u kancelarku Angelu Merkel, koja je najavila da će stvari s ustavom pokrenuti s mrtve točke. Kancelarka je u Njemačkoj, gdje je na čelu tzv. velike, crveno-crne koalicije, požnjela određeni uspjeh, prije svega na području stabilizacije gospodarstva. Pitanje je, hoće li taj uspjeh ponoviti i na čelu Europske unije. Njemačka u Mitteleuropi ima sljedbenike, ali ima, iz povijesnih razloga, i protivnika, prije svega na zapadu kontinenta, što bi Berlinu moglo stvarati teškoće. Govoreći o budućem predsjedanju, Angela Merkel je upozorila da ne treba gajiti prevelike nade u njemačko predsjedništvo.
Prema nekima, EU već dosegnula zenit. Ona je uvela jedinstvenu valutu euro pa čak i schengenske strukture, što je za mnoge promatrače i više od očekivanoga. Međutim, EU nije shodno svojoj gospodarskoj moći nikakav čimbenik na svjetskoj pozornici, i to nije samo posljedica nesposobnosti Javiera Solane, čiji resor još uvijek nije objašnjen. To je zato što to sami Europoljani zapravo ne žele. "Sjedinjenih država Europe" nikad neće biti, a u EU će i dalje dominirati tzv. "karolinška jezgra": Njemačka, Francuska i monarhije Beneluxa. Današnja je Amerika preuzela klasični nacionalizam (pa i militarizam).
Kada se Hrvatska 2009. ili 2010. bude priključivala Uniji, naići će tamo na postmoderno društvo, u kojem više neće biti nacionalizma, ali će biti ksenofobije. S druge strane, u zapadnoj Europi ispod površine i dalje vladaju za ove prostore teško shvatljive klasne razlike. To je danas možda jedan od glavnih uzroka negativnog raspoloženja prema daljnjem proširenju EU.