Nobelovci, tehnološki vizionari iz Silicijske doline, i ekonomisti sve su više zabrinuti robotizacijom i razvojem umjetne inteligencije za koje se smatra da bi mogli u idućih 20 godina ostaviti oko milijardu ljudi bez posla.
Tako se stvara nova, najmasovnija klasa – grubo nazvana beskorisnima. Umjesto luditskog otpora, sve više se ističe pristup donedavno smatran utopijom – univerzalni temeljni dohodak (UTD). Baš kao što zvuči, univerzalni temeljni dohodak (universal basic income) podrazumijeva da država omogućava svima, neovisno o dobi, zaposlenosti ili imovinskom statusu periodičke isplate koje bi trebale pokriti osnovne uvjete života bez direktne državne kontrole potrošnje tog novca. Ove godine, više programa diljem svijeta započelo je s testiranjem ovog koncepta – Kenija, Nizozemska, Kanada, Amerika. Finski projekt koji 2000 nasumično odabranih stanovnika između 25 i 58 godina daje 560 eura mjesečno, je ipak zaprimio najviše medijske pozornosti. Osim relativno velikog uzorka ljudi, projekt je zanimljiv i jer se radi o bogatoj zemlji Europske unije s jednim od najvećih socijalnih davanja. Temeljni dohodak trebao bi ljudima donijeti slobodu, a eksperiment treba utvrditi što će ljudi s njom učiniti – dakle što će, kako i koliko raditi.
Zagarantiran novac na mjesečnoj bazi dovodi do jednakosti, veće fleksibilnosti tržišta, boljih uvjeta za najsiromašnije i manjeg stresa zbog straha od nemogućnosti pronalaska posla. Istraživanje Roosevelt Instituta pokazalo je kako bi, u američkom scenariju, došlo do ekonomskog rasta zbog veće dostupnosti novca na tržištu. U ovoj nužnoj reakciji društva, desnica ne bi trebala biti protiv, jer tradicionalno želi izbjeći razna socijalna davanja i nepotrebnu (socijalističku) administraciju. Nastoji se stimulirati traganje za poslom, a ne zadovoljavanje socijalnom zaštitom. Ljevičari se za univerzalni dohodak zalažu kako bi došlo do pravednije raspodjele stvorene vrijednosti u društvu. Ipak, UTD je radikalna mjera i konzervativniji ekonomisti smatraju da će, umjesto veće inovativnosti i boljih prilika, dovesti do inflacije, većeg pritiska na vlasnike kompanija i smanjene produktivnosti. Očekuje se da bi se uvođenjem temeljnog dohotka smanjila zaposlenost, jer bi oni s najnižim dohocima prestali raditi, moguće i majke s djecom, te oni koji rade sa skraćenim radnim vremenom. Originalna ideja o UTD-u dolazi od Miltona Friedmana koji je dao jednostavan stav kako pomoći najsiromašnijima - dati im nešto novaca, ali zemlje u našoj regiji, sa svojim deficitima i dugovima, a prije svega niskom razinom ukupnog društvenog proizvoda – takvo što ne bi mogle financirati. Prosuđuje se da bi taj mjesečni dohodak trebao biti četvrtina društvenog proizvoda po stanovniku, što bi u hrvatskim uvjetima iznosilo oko 3200 kuna. Riječ je, dakle, o nemogućoj misiji sa sadašnjom razinom dohotka i nezaposlenosti, ali ostaje ideja koja se neće moći izbjeći možda već u bliskoj, automatiziranoj budućnosti.
Univerzalni temeljni dohodak je možda to nužno socijalno osiguranje za novu ekonomiju.
To je dobra ideja ako ljudima želite uništit moral, čast i volju za napretkom..