Ne znam čime smo zaslužili ovu muku i patnju. Naše dijete, našu dvoipolgodišnju unuku, viđamo nekoliko puta godišnje, a druga baka koja je unuku preuzela nakon što su joj roditelji poginuli zabranjuje joj bilo kakve kontakte - kaže Nada Štefanac, očajna Brođanka, koja se već dvije godine bori s centrima za socijalnu skrb kako bi dobila veća prava u odgoju unuke.
Nisu nas ništa pitali
Agonija obitelji Štefanac počela je u ljeto 2007. godine kada su u stravičnoj nesreći, na povratku iz svatova, na cesti kod Velike Kopanice poginuli njihova kći i zet. Iza mladoga bračnog para, koji se samo nekoliko mjeseci prije nesreće preselio u Stubičke Toplice, ostala je ostala pet i pol mjeseci stara djevojčica.
– Pokop gotovo da i nije bio dovršen, a već je Nenadov brat preko Centra za socijalnu skrb u Zlataru ishodio skrbništvo nad Nikolinom i iz bolnice je odveo k sebi. Nas nitko ništa nije pitao – kaže Nada Štefanac.
Slučaj prebačen u Kutinu
Sumnjajući u pristranost zlatarskog Centra za socijalnu skrb, ishodili su prebacivanje slučaja u Kutinu. Ujedno su se podvrgnuli i sudskom psihijatrijskom vještačenju kako bi dokazali da su po svojim osobinama pogodni ljudi za odgoj i brigu o djetetu te da ne postoji nikakva prepreka da u djetetovu odgoju sudjeluju podjednako kao i obitelj njihova pokojnog zeta.
– Ne tražimo ništa nerazumno, želimo samo sudjelovati u odgoju. Ne zanima nas ništa drugo, želimo samo bolje kontakte s unukom, koja nam je jedina ostala iza naše Sande – kaže Nada Štefanac.
Centar za socijalnu skrb iz Kutine nije htio ništa komentirati.
Ti centri za socijalnu skrb (nekad za socijalni rad) u veeeelikoj vecini slucajeva samo stete, kao i te neke pravobraniteljice. Ali kada se vide kokose koje su zaposlene u centrima jos je i dobro !