Uočena najsjajnija crna rupa do sada: Dnevno proguta tvari jednako jednom cijelom suncu

Najprije su mislili da se radi o zvijezdi, a ispalo je da je zapravo kvazar, nebesko tijelo koje prividno izgleda kao obična zvijezda s vrlo izraženim pomakom prema crvenom dijelu elektromagnetskog spektra. Pretpostavlja se da se u središnjem dijelu kvazara nalazi supermasivna crna rupa, pa ako je tako, onda se radi o najsjajnijoj crnoj rupi do sada uočenoj. Ali ta crna rupa dnevno proguta tvari ekvivalenta jednog cijelog sunca.

U časopisu Nature gdje je izašla studija o ovom halapljivom objektu objavili su kako je uočeni sjajni objekt označen kao J'529-4351 težak između 17 i 19 milijardi sunčevih masa te je smješten na oko 12 milijardi svjetlosnih godina od Zemlje što bi značilo da je nastao u vrijeme kada je svemir bio star tek milijardu i pol godina. Podsjećaju kako crne rupe nastaju kada implodiraju velike zvijezde a onda rastu tako da apsorbiraju sve na što naiđu, bilo da se radi o plinovima, zvijezdama, planetima ili drugim crnim rupama. Pri tome se može dogoditi da se uslijed tih apsorpcija crna rupa zagrijava pa počne isijavati svjetlost koja može biti uočena teleskopom pa postaju u nešto što se zove aktivna galaksijska jezgra.

POVEZANI ČLANCI:

Najekstremniji primjer za to su upravo kvazari, u čijim su središtima supermasivne crne rupe koje su milijardama puta teže od Sunca a rješavaju se svojih plinovitih omotača svjetlosnim izbojima bilijunima puta jačima od svjetlosti najsjajnijih zvijezda. Ovo je tijelo uočeno 2022. i to preko letjelice Gaia Europske svemirske agencije kojom se snima točna konfiguracija svemira, odnosno njegovih do sada poznatih dvije milijarde nebeskih tijela. Smatralo se kako je i J0529-4351 kvazar zbog svojeg sjaja koji je sličan onome u zvijezda mislilo se da se i ovoga puta radi o nekoj zvijezdi, Suncu u nekoj galaktici u svemiru. No, promatranje Very Large Telscopeom, vrlo velikim telskopom u pustinji Atacama došlo se do zaključka kako se radilo o gigantskom kvazaru a ne o zvijezdi. Mjerenjem sjaja i udaljenosti od Zemlje procijenilo se kako objekt sjaji snagom oko 50 bilijuna Sunaca.

A to je zato jer je J0529-4351 toliko velik i guta toliko materijala da se približava Eddingtonovoj sjajnosti, odnosno granici sjajnosti crne rupe, gornjem limitu sjaja nekog objekta u odnosu na njegovu veličinu. Edingtonova sjajnost ili Edingtonova luminoznost predstavlja jednakost tlaka zračenja i gravitacijske sile kod crnih rupa. Naziv potječe od britanskog astronoma Arthura Eddingtona koji je 1912. modelirao unutrašnju strukturu zvijezda. Znanstvenici se nadaju da će proučavanjem monstruoznog objekta moći naučiti kako su kvazari narasli do tako neobjašnjivih veličina, kao i da će bolje razlikovati ovakve čudovišne crne rupe od najsjajnijih zvijezda. 

Iako njihov sjaj implicira brz rast, njihovo postojanje teško je objasniti. Kada crne rupe nastanu od ostatka zvjezdanog kolapsa i rastu epizodično unutar Eddingtonove granice, ne očekuje se da će dosegnuti evidentne mase u vremenu od Velikog praska do epohe njihova promatranja, što je pokrenulo traženje alternativnog scenarija, stoji u objavljenom radu. Do sada se najsjajnijom smatrala crna rupa Phoenix A, no njezina masa također nije izravno mjerena. Procjena je da sjaji snagom 10 bilijuna Sunaca.

VIDEO Obnova Cibonina tornja