Upoznajte Ivekoviće: Tata Božo odgojio sedam šahovskih prvaka

Na Prvenstvu Hrvatske u šahu Tihana je kao petogodišnjakinja bila favorit. Tijekom šahovske partije oduzela je protivnici damu i tim je potezom rasplakala. Sažalila se nad njom, počela je tješiti riječima “pa nije tako strašno, još nisi izgubila, vidiš, ovdje me možeš napasti, ja ti ne smijem uzeti topa jer me matiraš”. Protivnica je obrisala suze i na kraju odnijela pobjedu. Tada je Tihana briznula u plač. Ipak, jedan je sladoled bio je dovoljan da zaboravi poraz.

To je samo jedna u nizu anegdota u obitelji Iveković i njihovih sedmero djece, čiji se život vrti oko jedne šahovske ploče.

Pristojni, pomalo samozatajni “klinci”, od rođenja iz ruku ne ispuštaju šahovske figure koje su, kako u šali kaže majka Lidija, “cuclali umjesto dude”. Roditelji Božidar i Lidija u braku su 20 godina, a upoznali su se zahvaljujući učiteljskom poslu u jednoj zagrebačkoj školi. Božidar je učio matematiku, a Lidija je bila učiteljica tadašnjeg predmeta ‘obrana i zaštita’. Planirali su imati četvero djece, no obitelj se proširila na sedmero potomaka. Ni sanjali nisu da će im se sva djeca zaljubiti u - šah. I skupljati medalje i pehare.

Za sve je “kriv” otac Božidar, koji ih je šahom zarazio.

Ljenčina deseta na svijetu

Djeca su počela igrati iz zabave, no kada su najstarije sinove, danas 20-godišnjeg Josipa i 18-godišnjeg Zvonimira, poslali na njihovo prvo natjecanje, dječaci su se kući vratili s peharom.

– Šok! – prisjeća se otac Božidar. – Nikako to nismo očekivali. No, kada krene nema puno vremena za razmišljanje. Bili bi oni i svjetski prvaci kad bi htjeli – ocjenjuje Božo svoju djecu.

Josip je kao dijete na jednom prvenstvu Hrvatske imao bronhitis. Nakon posjeta liječniku otac mu je savjetovao da prekine turnir, ali Josip je imao druge planove. S temperaturom 39 vratio se na natjecanje te porazio protivnika u deset poteza.

Nakon najstarijih sinova, osvajanju pehara i medalja pridružile su se i kćeri, 17-godišnja Ana, viceprvakinja Hrvatske, koja je nedavno pozvana u reprezentaciju, te Tihana (15), koja je osvojila treće mjesto na Prvenstvu Hrvatske za kadete početkom srpnja u Šibeniku. Može se pohvaliti i titulom desete najbolje šahistice na svijetu.

– Ni kriva ni dužna, a na moju veliku muku najveća ljenčina – prokomentirao je tata Božo uspjeh svog četvrtog djeteta.

Mali Božo čudi se - sebi

Svi Ivekovići, osim majke Lidije, članovi su Šahovskog kluba Podsused. Za svih sedmero djece šah je idealan izazov za treniranje mozga. Josipu je samo rekreacija, dok je Zvonimiru najdraža aktivnost. On je ujedno najuspješniji šahist u obitelji - pet puta bio je kadetski i juniorski prvak Hrvatske, a kao član reprezentacije treći u Europi.

Ana gleda na šah kao na još jedan oblik dokazivanja, dok ga Tihana smatra savršenom prilikom za putovanja i izvorom zanimljivih događaja. Božidar (14), koji nosi očevo ime, tek je počeo otkrivati svoje goleme mogućnosti, te se čudi sam sebi koliko je uspješan. Najmlađa sestra Zvjezdana (11), koja tek počinje prihvaćati šah kao važnu aktivnost, na Prvenstvu Hrvatske u Šibeniku osvojila je treće mjesto u svojoj kategoriji. Devetogodišnji Stjepan, koji očarava svojim velikim plavim očima, pobjednik je prvenstva u Hrvatskoj. Pobjedom je osigurao plasman na Svjetsko prvenstvo koje se sljedeće godine održava u Brazilu. Ipak, zasad mu je šah samo dobra zabava.

Svo sedmero djece odlični su i vrlo dobri učenici, a otac prognozira da će vjerojatno, kad završe srednju školu, prestati s natjecanjima. Fakultet, koji svi planiraju upisati, prezahtjevan je da bi se uskladio s natjecanjima. Ipak, iako studira na zagrebačkom Fakultetu elektronike i računarstva, Josip se nije se “odrekao” šaha, već svoje kolege uči čarima te igre. Zvonimir također planira upisati FER, no još čeka rezultate upisa. Ana i Tihana učenice su Jezične gimnazije Lucijana Vranjanina, a 14-godišnji Božidar te najmlađi Zvjezdana i Stjepan pohađaju OŠ Ante Kovačića.

Proputovali su gotovo cijelu Europu, a posjetili su i Vijetnam. Trenutačno su na natjecanju u Slovačkoj. Četrdeset posto putovanja, kako procjenjuje tata Božo, plaćaju iz svoga džepa, a Šahovski savez godišnje im pomaže sa 15 do 20 tisuća kuna.

– Lani za Božić nismo imali novca za put. Pisali smo Šahovskom savezu, a put nam je na kraju platio Zagrebački športski savez. Reagirali su munjevito i nas smo se petero sa 7.000 kuna spakirali u zadnji čas. Šahovske strukture ponekad jednostavno ne žele pomoći, a mogle bi – pomalo tužno objasnio nam je tata Božo. A to mu je odmaganje, kaže, pomoglo.

– Želio sam odustati više puta, no onda netko iz struktura napravi svinjariju pa ja poludim i kažem sebi: “E sad baš neću odustati!”.