KAKO NAKON KORONE?

Upoznajte zagrebačku obitelj Sedlar: Uz online nastavu mogli bi ostvariti san i preseliti na Molat

Foto: Privatni album
obitelj Sedlar
Foto: Privatni album
obitelj Sedlar
Foto: Privatni album
obitelj Sedlar
16.05.2020.
u 19:28
Obitelj Sedlar vjeruje da bi bilo đaka za po jednu virtualnu učionicu za svaki razred jer poznaju ljude koji također žele pobjeći iz grada.
Pogledaj originalni članak

Silom prilika uvedena online škola pokazala je četveročlanoj zagrebačkoj obitelji Zorane i Miljenka Sedlara s dvoje osnovaca, Viborom i Klarom, kako bi mogla izgledati svakodnevica kad bi se ostvario njihov san o preseljenju na Molat. S idiličnim otočićem zadarskog arhipelaga, na kojem živi samo koja stotina stanovnika, vežu ih prekrasna ljeta, ali i Zoranina djedovina.

Selidba na Molat – otok bez škole

Maštarija da zagrebačku užurbanost, sivi asfalt i život u stanu zamijene velikim plavetnilom i mirom stare kamene kuće tinja već nekoliko godina. Glavna prepreka željenom životu na otoku bez škole, koji podjednako priželjkuju i veliki i mali Sedlari, upravo je škola. Za razliku od mnogih zemalja, pa čak i iz neposrednog okruženja, Hrvatska ne pruža mogućnost tzv. home schoolinga i roditelji ne mogu preuzeti na sebe obrazovanje svoje djece niti djeca u regularnoj situaciji mogu pohađati online nastavu kao sada.

Veliki eksperiment u koji je zbog pandemije ubačeno hrvatsko školstvo podgrijao je želje i nadu Sedlarovih – ali, zasigurno, i još nekih hrvatskih obitelji – da će i kod nas zaživjeti opcija školovanja prema kojoj bi đaci mogli usvajati nova gradiva, rješavati zadatke i zadaće i, u konačnici, bivati ocijenjeni a da se školskoj zgradi i ne približe. Bračni par biologa nada se da je naše društvo sada definitivno na korak bliže svemu tome.

– Već dulje razmišljamo i priželjkujemo mogućnost obrazovanja djece kod kuće, iščitavamo kako to izgleda u drugim zemljama i žalimo što kod nas ne postoji takva mogućnost. Sada smo se svi skupa uvjerili da školska godina može normalno teći a da djeca fizički ne odlaze na nastavu. Istina, pokazale su se i neke manjkavosti, bude nekoordinacije pa djeca u pojedinim danima imaju previše predmeta i zadaća i slično, ali to nije ništa što se ne bi moglo unaprijediti niti znači da online škola u budućnosti ne može biti još bolja, kvalitetnija. Svjesni smo da se online školu sad moralo organizirati praktički preko noći i u takvim okolnostima zapravo samo možemo pohvaliti brojne entuzijaste u učiteljskim redovima koji su stvarno dali sve od sebe – kaže doktorica znanosti Zorana i otkriva da u krugu poznanika ima više parova s djecom koja slično razmišljaju.

– Primjerice, jedan bračni par, također su biolozi i imaju dvoje djece osnovnoškolskog uzrasta, sanjari o preseljenju u neko slavonsko seoce. Nisu odande, djeca su zagrebačkog asfalta, ali bili bi spremni kupiti neko napušteno imanje i napustiti grad kad bi postojala mogućnost online škole – kaže Zorana.

Naša sugovornica, koju vuče otočić čije ime ima korijen u latinskoj riječi mel, mellitus: medeno, slatko kao med, ne misli da u Hrvatskoj postoje tisuće obitelji koje bi u prvom valu slale svoju djecu u online školu. Ali vjeruje da bi se možda oformila po jedna virtualna učionica za svaki razred osnovne škole. Tim prije što sve više ljudi, uključujući i Zoranina supruga koji se bavi energetikom, može raditi i od kuće.

VIDEO Kako će izgledati život nakon koronavirusa? "Nema više rukovanja, ni sastanaka.."

– A sve više je i onih koji sada zbog korone razmišljaju kako bi bilo lijepo imati kuću na selu, svoje dvorište i vrt, uzgajati svoju hranu i živjeti u bliskom kontaktu s prirodom – kaže Zorana čijoj je obitelji okruženje prirode također jedan od velikih motiva željenog preseljenja na Jadran.

– Vjerujemo da iskustvo odrastanja u prirodi, na otvorenom, ima puno prednosti, barem jednako kao i razne i mnogobrojne organizirane aktivnosti koje djeci pruža grad. Ne kažem da je to nešto što bi svima odgovaralo, ali kao što, primjerice, postoje Montessori i Waldorf edukacije, jednostavno bilo bi fer da postoji i mogućnost školovanja na daljinu. Osim toga, mnoge bi to možda i potaklo da počnu razmišljati o preseljenju iz velikih gradova na neki otok, poput nas, ili negdje na selo. Mnogo je naših krajeva opustjelo, škole su ugašene i, kad bi se neka obitelj s djecom i poželjela tamo naseliti, sada nema osnovni uvjet, školu – smatra Zorana čija bi obitelj, zaživi li i u Hrvatskoj školovanje na daljinu, preseljenjem možda ostala bez nekih zagrebačkih pogodnosti, ali bi se, recimo, mogla pohvaliti da živi na otoku s knjižnicom koja ima puno više i knjiga i članova (6600) nego stalnih stanovnika.

A ta mogućnost za Sedlarove i nije tako daleka kao što se donedavno činilo. Ova Vlada je, naime, u nacionalni plan reformi ugradila i izradu strateškog okvira za učenje na daljinu.

– Da, u planu je izrada konkretnih modela. Detalji se ne znaju, ali svakako bi bilo dobro da i Hrvatska ima tu mogućnost. Ne treba nikog kopirati, svaka zemlja ima svoje specifičnosti i to treba uvažiti, ali meni osobno sviđa se slovenski model jer učenici jednim dijelom ipak zadržavaju kontakt s učiteljima i razrednim kolegama. Roditelji prate nacionalni kurikulum, a djeca na kraju polažu ispite. U nekim zemljama to je liberalnije. Ali, sve u svemu, to je prilično složena tema, izostaje socijalizacija koja je jako bitna za razvoj komunikacijskih vještina kod djece, i prije svake implementacije sve bi trebalo biti jako dobro promisliti i pripremiti – smatra sociologinja Eli Pijaca Plavšić, izvršna direktorica Foruma za slobodu odgoja, koju javnost poznaje i kao zagovornicu provođenja kurikularne reforme, ali s kritičkim odmakom.

Uvjerena je da će Hrvatsku prema online nastavi u nadolazećim godinama pogurati i nestašica obrazovnog kadra. Već se sada teško nalaze nastavnici matematike i informatike te raznih strukovnih predmeta, a problem će ubuduće samo rasti.

Učitelji su motivirani

 – S tim se će pogotovo mučiti škole u ruralnim krajevima i na otocima. Održavanje nastave online postat će tako za dio predmeta potreba i, kako se čini, jedino rješenje – uvjerena je naša sugovornica koja smatra da je većina učitelja pokazala da je tome dorasla.

Online nastava pokazala je da su učitelji motivirani, entuzijastični i prilagodljivi. Dio posla dobro je odradilo i Ministarstvo obrazovanja iako je upalo u zamku pretjeranog reguliranja. Primjerice, išli su do toga da propisuju čak i raspored po danima. S druge strane, dobro su organizirali nastavu na televiziji. U cjelini bih pak rekla da su se učitelji ipak pokazali za klasu boljima od svog resornog ministarstva. Kako bilo, sadašnja online škola svakako daje pregršt korisnih spoznaja i iskustava za buduće obrazovanje bez pohađanja školskih učionica. Nadajmo se, sve skupa na vrijeme da jedanaestogodišnji Vibor i njegova devetogodišnja sestrica Karla iz naše priče još stignu okusiti čari djetinjstva i odrastanja na otoku.  

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 1

SN
snovakor
20:45 16.05.2020.

Niko im ne brani ....