“Karikature sam počeo crtati još u osnovnoj školi, gdje sam svoje prve radove pokazivao učenicima u razredu. Ako bi se tome nasmijali – karikatura je uspjela. Prvu karikaturu objavio sam u humorističnom časopisu Kerempuh u veljači 1975. Bila je zima i tema je bila gripa.
U Kerempuhu sam crtao do prestanka njegova izlaženja, 1976. Kasnije sam nastavio u sportskim časopisima, a zatim u Vjesniku. U Večernjem listu počeo sam objavljivati rubriku Felix u proljeće 1995. Karikatura je prvo bila crno-bijela, a od 1997. u boji. Iznenadio sam se kad sam po raznim ustanovama vidio da se ta rubrika izrezuje i lijepi po ormarima.Kad sam prije 15 godina imao izložbu karikatura u Krapini, u galeriju je ušao čovjek maskiran u neandertalca, s toljagom na leđima. Cijelo je vrijeme šutio i gledao posjetitelje, a onda mi prišao i šapnuo:
– Ja vas izrezujem. Karikatura nastaje promatrajući stvarnost oko sebe iz jednog drugog kuta. To je zapravo traženje istine na jedan specifičan način, koristeći humor. Karikaturist ima posebne radare ili senzore koji hvataju neobične i apsurdne trenutke iz društvenog života te ih prerađuje u neobičan komentar. U karikaturi je najteži rad glavom, traženje ideja u stvarnosti koja nas okružuje.
Kreativna blokada nešto je što stalno vreba. Karikaturom se čovjek dugoročno može baviti ako zadrži dječje srce. Jedna od velikih inspiracija su mi zbirke izreka vrtićke djece koja na svoj način promatraju svijet oko sebe. Taj svijet u kojem djeca žive odraslima je uglavnom nedostupan jer su ga u sebi zagadili. Slično je i s narodnim humorom koji ne možete čuti u urbanim, užurbanim i tehnologijom opterećenim sredinama.
Karikaturist mora poznavati to izvorno da bi mogao zadržati vedar i humorističan duh.Večernji list poznajem od malih nogu i pratim ga od tada.
Od kada izlazi rubrika Felix, pristupam mu više profesionalno jer rubrika izlazi svaki dan pa moram biti u toku s informacijama.I na kraju, što se tiče čitanja novina odostraga: sjedi čovjek na kauču i na leđima ima novine. Pitaju ga: Zašto imaš novine na leđima? Čitam ih sa zadnje strane!”