Klinička bolnica Dubrava ovih je dana lakmus papir za čitavo hrvatsko zdravstvo. Ono je trideset godina počivalo na staroj slavi široko dostupnog zdravstva i stihijskim odlukama pojedinaca. Ulagalo se 50% manje nego što se trošilo. Krovnog plana ni ikakvog kontinuiteta nikada nije bilo, svakim dolaskom nove garniture na vlast sve je kretalo od nule, a rukovodeća mjesta podrazumijevala su se prema političkom ključu i političkim odmazdama. U takvom su sustavu malih bolničkih feuda ozbiljne zdravstvene politike najčešće izostajale, a sustav kao cjelina se zapuštao.
U prvom pandemijskom valu korone tokom ožujka i travnja hvalili smo se dobrim odolijevanjem i pametnim odlukama koje su nas u ljeto uvele s dobrim rezultatima, da bi sada katastrofično uviđali slom zdravstvenog sustava koji se ogleda u, paradoksalno, najnovijoj među stogodišnjim zagrebačkim bolnicama, onoj u Dubravi. Izgrađena 1989. kao top centar po uzoru na američke, bila je to najluskuznija onovremena vojna bolnica.
VIDEO: Jedan dan u KB Dubrava - bolnici prenamijenjenoj u COVID centar
Međuljudski odnosi
– Čitavu 1991. bila je pod ingerencijom JNA, tek smo je teškim pregovorima uspjeli dobiti. Odredili smo da postane vrhunska hrvatska bolnice, doveli smo je do kliničke bolnice, obnovili personal. No krenulo je nizbrdicom 2000. godine, a kasnije su nastavile neugodne financijske posljedice i bolnica više nikad nije stala na noge, a sada u pandemiji pred nju je stavljen prevelik zalogaj za koji ona nije ni kadrovski ni funkcionalno spremna – navodi dr. Andrija Hebrang – i procjenjuje: – Covid teret trebalo je rasporediti na više bolnica, ovako, bojim se, KB Dubrava će se funkcionalno devastirati jer će doći do atrofije ostalih struka.
Od početka tj. od prelaska u ingerenciju RH, u KB Dubravi su međuljudski odnosi bili poprilično polarizirani jer se zatečeni kadar smatrao jugoslavenskim, što se nastojalo na neki način kompenzirati osobljem tvrđeg, desnog političkog opredjeljenja, pa je bolnica oduvijek bila prilično ispolitizirana.
– S godinama su se ondje ipak stvarala renomirana imena, a to je uzrokovalu neke akademske ljubomore odnosno smetalo Rebru kao središnjoj nacionalnoj bolnici i glavnoj bazi kliničke nastave zgrebačkog Medicinskoga fakulteta, što je rezultiralo učestalim oduzimanjem znanstveno nastavnih titula doktorima iz Dubrave i sve više degradacijom, zbog čega su ljudi i odlazili – opisuje nam dugogodišnji liječnik KB Dubrave.
Kaže da više ništa ne smatra slučajem jer inače se zarazni pacijenti liječe u zgradama čije sobe imaju zasebni pristup izvana, kako je to u Klinici za infektivne bolesti, a u Dubravu ih smještaju u zgradu sa zajedničkim ventilacijskim sustavom za cijelu zgradu, pa i dio u kojem boravi osoblje nakon izlaska iz covid odjela. Istodobno, što je s bolnicom za plućne bolesti u Rockefellerovoj, pita se.
– Mislim da je pravo pitanje: može li hrvatsko zdravstvo bez jedne velike kliničke bolnice kakva je Dubrava? Ne znam, ali ovo izgleda kao namjerno uništavanje KB Dubrava, a liči na neki unutarHDZ-ov obračun, samo preko leđa pacijenata – govori naš sugovornik.
KB Dubrava je u ožujku proglašena covid-bolnicom, za što su poslužila njena dva izdvojena objekta, a C objekt, tj. Glavna zgrada bila je zatvorena, da bi se u svibnju vratila izvornoj funkciji. Dolaskom novog pandemijskog vala reaktivirao se status covid bolnice, a sve dok je to bilo na razini dva izdvojena objekta, za zaposleno zdravstveno osoblje to je bilo prihvatljivo. No kad se odlukom Kriznog stožera Ministarstva zdravstva C objekt počeo prazniti od ne-covid pacijenata, tamošnje zdravstveno osoblje diglo se na noge.
– C objekt nije trebao biti zatvoren ni u ožujku, a sada u nju nije trebalo smjestiti covid pacijente. A kamo s 2200 zaposlenih koji o tim pacijentima trebaju skrbiti? Danas je donijeta odluka da će se objekt C pregraditi i da zaposlenici idu u prostor poliklinike i dijagnostike. Kako to epidemološki opravdati? U smjenama je po 1100 ljudi, oni nakon boravka s infektivnim pacijentima idu, dakle, u prostor ambulante na presvlačenje, tuširanje, na ručak, a taj je prostor povezan istom ventilacijom! – opisuje dr. Anđelko Korušić, anesteziolog s 30-godišnjim stažem na odjelu intenzivne skrbi. Praktički je situacija takva da će se liječnik na covid odjelu i u dodiru s pacijentima zaštititi opremom neprobojnom za virus, ali kad izađe s odjela i prolazi obaveznu dezinfekciju, može udahnuti virus kroz zajedničku ventilaciju!
– Na odjelu A i B više nema respiratora, ukupno ih je 42. Šalju nam pacijente s upalom pluća iz Zarazne, zar tamo ne znaju liječiti upalu pluća?, pita. Što se tiče pomoći osoblja iz drugih bolnica, dolaze im, kaže, anesteziolozi, internisti, kardiolozi, medicinske sestre...
Generator i struja
Međutim, dodaje, 400 tisuća pacijenata, koliko ih inače gravitira KB Dubravi, sada je praktički ostalo bez bolnice. O kratkom spoju zbog kojeg je nakratko došlo kaže da je to manji kvar koji se uvijek može dogoditi i da se generatori u tom slučaju ne mogu ni uključiti jer struje nije nestalo.
– Očito je da su ovi problemi dijelom rezultat upravljanja u duljem proteklom razdoblju, a dijelom i rezultat velikog priljeva pacijenata u kratkom roku. Ključno je sada napraviti sve da se u KB Dubrava može što uspješnije zbrinjavati veliki broj Covid-19 pacijenata, uz pomoć osoblja iz drugih bolnica – kaže dr. Krešimir Luetić iz Liječničke komore
VIDEO: Dragan Primorac objasnio načine testiranja na koronavirus: 'To je preduvjet za dobivanje realnih brojeva inficiranih'
ulagalo se 50% onog što se trošilo. s tim treba krenuti. i to promijeniti. ako ne možemo, a zbilja ne možemo niti ima smisla, povećati ulaganje u zdravstvo (to nisu samo plaće), onda moramo napraviti zaokret, i početi smanjivati košaricu 'besplatnih' usluga. drastično srezati i sufinanciranje lijekova. smanjiti populaciju koja za zdravstvo ne izdvaja ništa, koja je oslobođena svih troškova, participacija. plaće deregulirati, uvesti neki minimalac, a svaki odrađeni zahvat vrednovati i platiti ga, u nekim razumnim hrvatskim okvirima, mi nismo amerika gdje se za liječnika školuješ o svom trošku, već o narodnom 'dinaru'. i to liječnici moraju znati i prihvatiti. uvesti plaćanje iz svojeg džepa za svaki posjet ambulanti, bolnici, kolko tolko. prestati propisivati lijekove reda radi. iz sustava maknuti sve nebolničko osoblje, znači ići na outsourcing. na taj način sve troškove održavanja građevina i uređaja smanjujemo za 50%, što je iznimno, i taj novac možemo davati dalje za bolju opremljenost, ljepše nagrade boljim liječnicima, sestrama. cijenu lijekova nek odredi tržište, ići u međunarodne natječaje, popust na količinu. uglavnom, ušteda gdje god pogledaš ima. i da, ministar ne smije biti iz reda liječnika, općenito zdravstvene struke. 30 godina su vodili resor i vidimo veliku nulu, oni su dokazali svi skupa da nisu sposobni. ekonomist, hladni i proračunati, inženjer, fizičar, oni to mogu postaviti na noge. liječnici ne. jer se oni vraćaju u sustav, i ne mogu donijeti odluku.