Smjena prvog čovjeka Sigurnosno-obavještajne agencije Dragana Lozančića, unatoč navodnoj suglasnosti državnog vrha, proteklih se desetak dana pretvorila u finu medijsku sapunicu. Kakva tradicionalno i dolikuje hrvatskoj obavještajnoj zajednici, a i našoj političkoj kulturi. Ali je li to što se ta smjena medijski mijesi već deset dana primjereno i za članicu NATO-a? I zašto se tako urušava naš sigurnosni sustav!? Jesu li inicijatori i sami nesigurni u to što rade pa traže pomoć medija ili su politikanti koji kroz medije napuhuju neuvjerljive argumente? Jer, tko ima koristi tu priču javno razvlačiti kao žvakaću gumu? Sigurnosni sustav Hrvatske sigurno ne. Vijest o Lozančićevoj smjeni prvo je objavljena u Jutarnjem listu “iz izvora bliskog Uredu predsjednice i Banskih dvora” i glasila je: “predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović i premijer Tihomir Orešković pokrenut će proces smjene ravnatelja SOA-e”.
Tajni nadzor Zdravka Mamića i posredno prisluškivanje predsjednice govore nam odakle je stigla informacija, to više jer je premijer u prvoj reakciji rekao kako treba ispitati je li prekršen zakon. Znači da je stav Tihomira Oreškovića prejudiciran. Mediji zasad nisu doznali jesu li Vlada i Ured predsjednice angažirali odvjetnike kako bi ustanovili je li Lozančić prekršio zakon ili se ipak odustalo od običaja iz slučaja Crnoja. Ako je Lozančić uistinu koristio obavještajni sustav za najprizemnije političke igre kako bi kompromitirao predsjednicu države, onda je to prvorazredno sigurnosno pitanje. Što o tomu misle članovi predsjedničina Vijeća za domovinsku sigurnost i slažu li se da se takvu osobu deset dana smjenjuje i za to još traži podrška medija. Najčudnije od svega, bio Lozančić prav ili kriv, jest da istodobno dok Jutarnji list zbog preksinoćnjeg njegova susreta s drugim potpredsjednikom Vlade ovaj put najavljuje gotovo sigurno razrješenje, prvi potpredsjednik Vlade Tomislav Karamarko, nesuđeni prvi čovjek domovinske sigurnosti, o tom susretu i smjeni kaže: “Ne znam o čemu pričate”.