U srpnju završava tekući europski semestar, godišnji ciklus popravljanja i usklađivanja ekonomskih politika zemalja članica Europske unije.
Glavni su ciljevi semestra osigurati zdrave javne financije, spriječiti i otkloniti pretjerane makroekonomske neravnoteže te provoditi strukturne reforme radi povećanja zaposlenosti i ubrzavanja rasta i investicija.
Svake godine Europska komisija analizira stanje ekonomije svake pojedine zemlje članice i izdaje joj preporuke za postizavanje tih ciljeva, preporuke koje bi zemlje članice najesen trebale uvažiti kada budu usvajale proračune za iduću godinu.
No zemlje članice ne provode te preporuke s jednakim elanom i u jednakoj mjeri: među najagilnijima i najbržima su Finska, Danska, Slovenija, Litva.
Hrvatska, premda jedna od samo tri (uz Italiju i Cipar) članica s “prekomjernim makroekonomskim neravnotežama”, istodobno je i među zemljama koje preporuke Europske komisije provode najmanje i najlošije.
No, provedba preporuka Europske komisije, osobito za otklanjanje makroekonomskih neravnoteža, ne samo da je u prosjeku osrednja, nego se posljednjih godina i pogoršava, ustanovio je jedan od vodećih europskih ekonomskih think-tankova Bruegel i objavio u svojoj publikaciji Policy Contribution za lipanj ove godine (br. 9), pa se mnogi analitičari počinju pitati je li europski semestar uopće učinkovit i koristan mehanizam.
Pritom je pomalo i bizarno da druga najagilnija zemlja u provedbi preporuka Europske komisije, Ujedinjeno Kraljevstvo, upravo iz Unije bježi.
Zašto zemlje članice u prosjeku vrlo slabo, a Hrvatska, u društvu s Ciprom, Bugarskom, Njemačkom, Mađarskom, Slovačkom i Luksemburgom, provodi preporuke Europske komisije očajno loše?
Slaba implementacija preporuka, kažu Bruegelovi analitičari, posljedica je temeljnog problema s kojim se suočava Europska unija. Nacionalne politike mogu imati značajne prekogranične posljedice, pa odatle i potreba za njihovim usklađivanjem.
Suverene države, međutim, donose odluke većinom na temelju nacionalnih kriterija, procjena i potreba ne vodeći previše računa o tome kako će se one odraziti na druge članice. Odatle i Bruegelov savjet da se preporuke europskog semestra usredotoče samo na one neravnoteže koje su zaista makroekonomski relevantne i koje djeluju na ostale zemlje članice.
Što bi ostalim članicama značilo ima li Hrvatska porez na nekretnine ili nema, ako nije u deficitu? No, preporuke, ili znatan dio njih, zemlje članice trebale bi provoditi učinkovitije i potpunije i zbog sebe samih.
I bez da joj to mora reći Europska komisija Hrvatskoj bi bilo pametno smanjiti teritorijalnu usitnjenost javne administracije, unaprijediti upravljanje državnim poduzećima i brže ih privatizirati, znatno smanjiti teret parafiskalnih nameta i birokratskih i legislativnih zahtjeva ili skratiti sudske procese.
No očito je da su zdrav razum, kvalificirane procjene i dobre namjere Europske komisije jedno, a moć ušančenih i povezanih lokalnih interesnih skupina nešto sasvim drugo.
>> Pogledajte i video 'Veličanstven oproštaj od Olivera Dragojevića'
"Evropska komisija" - skupina uhljeba malo veće razine nego u državama-članicama ala RH&td. Jedna takva grupa "stručnjaka" donesla je i službeni europski normativ koji govori koliko grama sira mora ići u burek. A i tupi Bosanci znaju da u burek ide MESO, sir ide u sirnicu, zelje u pitu zeljanicu... Pametnom dosta, ali europskim komisijama baš i nije.