Teška tama nadvila se nad naše trgove, ulice i gradove, rekao je papa na stepenicama bazilike sv. Petra, ispred sablasno praznog i kišnog trga prije nego je udijelio blagoslov gradu i svijetu koji se uobičajeno upućuje za Božić i Uskrs. “Preuzela je naše živote, ispunjavajući sve zaglušujućom tišinom i uznemirujućom prazninom koja, kako tama prolazi, sve zaustavlja: osjećamo je u zraku, uplašeni smo i izgubljeni”, dodao je Sveti Otac, a službeni Vatikan ovo je bogoslužje nazvao “izvanrednom molitvom u vremenu pandemije”, sumornim odjekom objave talijanskih dužnosnika da je broj umrlih od koronavirusa premašio 9000.
Uistinu, teško je ovo vrijeme za čovjeka, prepuno iskušenja, bremenito i za vjernike koji najveći katolički blagdan provode u nezamislivim okolnostima društvene izolacije. Agencije javljaju da su crkve zatvorene širom svijeta, a to se dogodilo prvi put u više od sto godina i bazilici Svetog Groba u Jeruzalemu. Izazovima vremena prilagodila se i Katolička crkva u Hrvatskoj. Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić i osobno prolazi teške trenutke. Još ne tako davno, na svečanom prijemu na Pantovčaku tijekom kojeg je predsjednica na odlasku dodijelila svoje posljednje odlikovanje – u narodu omiljenom kardinalu Franji Kuhariću – 71-godišnji nadbiskup Bozanić počeo se nekontrolirano tresti, ne mogavši izustiti ni riječi, što je poslije pravdao uzbuđenjem.
U nedavnom potresu koji je gotovo razorio središte Zagreba, i sam je ostao bez doma: snažni udar smrvio je krov i zidove Nadbiskupskog dvora u kojem je tada boravio, a o simboličnom značenju ranjene katedrale i odlomljenog južnog tornja, za Crkvu i njega osobno, da se i ne govori. Pa, ipak, kardinal je snašao unutarnje snage i vjere da progovori o vremenu kroz koje prolazimo, kao višeslojnom vremenu kušnje koje otvara puno temeljnih pitanja te naglasio nužnost ograničenja.
“Ovo je prilika za razna savezništva u dobru, u kojemu se u društvenoj zajednici trebaju povezati: ljubav prema čovjeku, zdravstveni sustav, znanost, gospodarstvo i političke odluke”, ocijenio je Bozanić i dodao kako svi trebaju jačati u brizi jednih za druge te da je svatko pozvan živjeti svoj poziv. I, doista, njegov glas čuli su mnogi pa tako javnost sa simpatijama prati kako se svećenici, u novonastalim okolnostima, dovijaju brzinski savladavati osnove online-evangelizacije bez fizički prisutnih vjernika ili pak, zabilježeno je i takvih slučajeva, u prazne klupe postavljaju fotografije svojih župljana.
No, stanoviti don Josip Delaš odlučio se za drukčiji pristup. Župnik Župe sv. Leopolda Bogdana Mandića na splitskoj Sirobuji, već je poznato, odlučio je održavati mise silom, ne prezajući pritom policiju nazivati jugomilicijom, zazivati božju kaznu za novinare i vraga da ih odnese, huškati mještane da jednoj od novinarki olovno teškim vratima smrvi ruku, a kao posljedice njegove samovolje proizišle su i kaznene prijave protiv napadača kojima prijeti pet godina zatvora.
Nakon što je koronavirus iz Solina krenuo prema Splitu upravo nakon mise održane 19. ožujka, na dan kada je objavljena odluka o zabrani okupljanja, što bi novinari trebali raditi nego izvijestiti o mogućem potencijalnom događanju visokog rizika? No, sve će to proći: policija i novinari navikli su na ekstremne uvjete rada, pa je najveću štetu, pokazat će vrijeme, splitski svećenik nanio upravo svojim župljanima koje uči da je korona “američki proizvod”, a do koje im je mjere ugrozio gole živote, pokazat će istraga, koja tek treba utvrditi je li im ovaj katolik – veći od biskupa, kardinala, i od samog pape – hostije stavljao izravno u usta. Uskrsna misa don Delaša nije nikakva hrabrost, nego obična, puka sebičnost.
Ateistima treba biti zabranjen ulazak na Misu, a ateističke novinare treba protjerati s Mise. Sama vaša ideja da imate pravo biti negdje gdje ne pripadate je uvredljiva.