Dragan Vasiljković, poznatiji kao kapetan Dragan uoči izručenja Hrvatskoj poslao je pismo beogradskom dnevnom listu Večernje novosti. Njegov prijatelj koji je poslužio kao kurir između njega i beogradskog lista tvrdi da Vasiljković 5. srpnja, kada ga je u pritvoru u Sydneyju posjetila delegacija australskih Srba, nije znao da će već tri dana kasnije biti izručen Hrvatskoj.
- Stara izreka kaže: Čovjeka možeš savladati, ali ne možeš i pobijediti. Ja sam spreman za megdan bez oružja! - poručio je Kapetan Dragan.
U pismu kaže da je tijekom pritvora koji je u Australiji trajao skoro deset godina, često tražio odgovor na pitanje - je li 2005. godine trebao otići u Hrvatsku i predati se.
- Na to pitanje uvijek sam dolazio do istog odgovora - nikako!
I objašnjava:
- Ako se sjećate, sam sam ponudio da dođem u Hrvatsku 2005. godine ako mi “Besna Vesna”(Vesna Škare-Ožbolt), tadašnja ministrica pravosuđa iz HDZ-a, plati kartu. Brzo sam, međutim, shvatio da imam posla sa zločincima koji su spremni da na komandu “Besne Vesne” izdaju tjeralicu za mnom, bez obzira na to što istražitelji Tužilaštva Hrvatske, Haškog tribunala, pa čak i članovi Hrvatskog instituta domovinskog rata na čelu sa dr Nikicom Barićem, koji su intenzivno istraživali moj životni put čitavih petnaest godina, nisu pronašli ništa što bi se moglo tumačiti kao ratni zločin.
Po riječima Kapetana Dragana, iz pisma upućenog “Novostima”, dužnost je svakog časnog čovjeka da se odupre zločinu svim sredstvima bez obzira na vlastitu žrtvu.
- Uspjeli su poslije dvadeset i pet godina zarobiti nenaoružanog šezdesetogodišnjaka koji je davno odložio svoje oružje. I da bi to postigli, morali su pokazati svoje pravo, zločinačko lice. Ja se odupirem tom kriminalu skoro deset godina. I ako sam dao doprinos da se skine maska sa zločinačkog lica hrvatskog pravosuđa,svaka minuta tih deset godina je vrijedila, piše kapetan Dragan.
- Bila je ovo moja duga borba za slobodu i pravdu bez ikakve pomoći države Srbije. Borbu sam vodio uz pomoć moje obitelji, osobnih prijatelja i velikog broja Srba širom svijeta koji su se samoinicijativno javili i pomogli prema svojim mogućnostima. Ja sam im zato neizmjerno zahvalan, zaključuje Vasiljković.
>> Kapetan Dragan negirao je krivnju i odbio odgovarati na pitanja tužitelja
Zašto Hrvatska javnost ne može vidjeti njegovo lice pri dolasku na Hrvatko tlo, zašto ne možemo javno vidjeti kuda su uperene njegove oči. Svakog uhićenika vidimo s lisicama na rukama, a njega nismo mogli vidjeti s lisicama na rukama kako ponosno i hrabro hoda prema ćeliji. Zašto je tajna da ga vidimo kako se osjeća u ćeliji i kako tamo sjedi u kutu. Zašto ne možemo vidjeti njegov ponos i dostojanstvo. Zašto se moramo zadovoljiti prikazom slika i silueta "njegove visosti" kroz crna stakla crnih automobila kojim ga prevoze? Dugo smo ga čekali, a sada ga ne smijemo vidjeti u trenutku kada je dodirnuo Hrvatsko tlo, da mu vidimo lice kako se osjeća ponovnim dolaskom u zemlju počinjenih zločina. To smo zaslužili vidjeti.