Uspješne poslovne žene - u utrci s vremenom one pobjeđuju

Zvuk budilice oko 6 sati ujutro uz ispijanje omiljene kave i pripreme za posao njima je početak svakog radnog dana. I time ne prestaje svaka sličnost uspješnih hrvatskih poslovnih žena koje smo odabrali da s nama podijele jedan svoj radni dan.

Prednosti i mane

Potpuno su posvećene svom poslu, obiteljima i prijateljima. Iako ne bi imale ništa protiv da dan traje i dulje od 24 sata, dovoljno su spretne da uspiju zadovoljiti sve potrebe, poslovne i one privatne. Kućni ljubimac, djeca ili suprug moraju imati svojih “pet minuta” u danu bez obzira na to koliko ih poslovnih obveza, sastanaka i dogovora čeka. Kako im to uspijeva, što moraju žrtvovati, a što je prednost obožavanog im posla otkrivaju dermatovenerologinja Ivana Manola, modna agentica Tihana Harapin Zalepugin i voditeljica odnosa s javnošću Lea Marcijuš.

– Imam osjećaj da sam oduvijek na neki način u ovom poslu: nekad kao model, pa estradna menadžerica, PR u Filharmoniji, casting menadžerica za Miss Hrvatske pa do vlasnice modne agencije već 14 godina. Bez obzira na titulu diplomirane ekonomistice, razmišljam i djelujem modno – kaže Tihana Harapin Zalepugin.

Prilika za učenje

Ljubav prema poslu je pola uspjeha.

– Zaposlila sam se i prije nego što sam završila fakultet, a ova vrsta posla ima toliko dimenzija da ne percipirate duljinu vremena već dubinu iskustva. Svaka od tih dimenzija ima svoje dobre strane, a svaki izazov je prilika za učenje i razvijanje – ističe Lea Marcijuš.

A ispunjenost u poslu liječnice našla je i Ivana Manola.

– Veselim se entuzijazmu i radoznalošću u svome poslu te ljubavi prema pacijentima – zaključuje.

Ujutro u miru planiram, u osam sam već u poliklinici

Kako odraditi posao profesionalno, ne zanemariti obitelj i prijatelje i brinuti o troje djece, zna doktorica Ivana Manola, specijalistica dermatovenerologije iz Poliklinike Manola. U svoj radni dan uspije ugurati sve – od pacijenta do najmlađeg djeteta. Još tijekom faksa pronašla je sebe u dermatologiji jer, kako kaže, vizualni je tip i ono što jednom vidi, lako pamti. Otvorenje Poliklinike Manola smatra značajnim uspjehom, ali ne i jedinim.

– Dižem se između 5.30 i 6 sati. Jutro provodim u miru i koristim za planiranje dnevnih obveza te pisanje stručnih članaka. Od 8 do 8.30 sati dolazim u polikliniku gdje pregledavam dnevni plan naručenih pacijenata, pripremam se za rad, odgovaram na e-mailove. Za svakog pacijenta odvajam otprilike 45 minuta i posvećujem im svu pozornost. Želja mi je Polikliniku Manola razviti u polikliniku prepoznatljiva imidža koja će pružanjem najkvalitetnije usluge postati prvi izbor svakog pacijenta – govori doktorica koja nakon 16 sati vrijeme posvećuje djeci te suprugu.

Najzanimljiviji dio posla joj je neizvjesnost, koju nudi medicina.

– Svaki pacijent nosi nešto novo, novi izazov. Najmanje me vesele administrativne obveze koje su sastavni dio vođenja poliklinike – kaže doktorica, koja radni dan završava čitanjem.

– Obitelj je temelj uspjeha i najvažniji životni projekt iz kojeg crpimo energiju za sve ostalo. Moj je suprug invazivni kardiolog i aritmolog u KBC-u Sestre milosrdnice, koji unatoč brojnim obvezama aktivno sudjeluje u obiteljskom životu. Imamo troje djece: najstarijem sinu je 19 godina i izvrstan je student na FER-u, srednjem 13 i odličan je učenik 6. razreda, najmlađem pet godina i ide u vrtić, i trudim se svakome posvetiti vrijeme, razgovarati s njima ili se družiti na neki drugi način – ističe dr. Ivana Manola.

Između dva razgovora mogu skuhati ručak

Nesputana, ali poštuje dogovore. Ako treba, i za najveće nepogode obavit će sastanak. U radnom danu između castinga, odlazaka u banku i ostalih obveza, skuha ručak, otiđe na jogu, pospremi stan...

Tihana Harapin Zalepugin na čelu je modne agencije Talia Model već 14 godina i obožava svoje obveze, djevojke i nove izazove. Čim u 6.30 sati otvori oči, priprema omiljen joj nescafé, pregledava mailove i novosti.

– Moram priznati da ni jedan radni dan nije neka standardna shema i nastojim se ne ukalupiti. Svaki dan imam nekoliko osobnih zadataka: hodanje, i to puno, banka, računovodstvo, kompjutor, kuhanje, djelomično pospremanje stana. Raspored ovisi o prioritetima – koji nisu uvijek isti – ističe Tihana Harapin Zalepugin, koja se voli “isključiti” oko 21.30 sati, ali ako se zakomplicira nešto, tada to postaje nemoguće baš kao i pojam slobodnog vikenda.

– Posao kojim se bavim ne poznaje klasični pojam vikend-odmora. Tada su često razna događanja na kojima sudjeluju moje djevojke, pa moram biti spremna na eventualne intervencije. Zvuči k’o Hitna pomoć, ali često ispada baš tako – kroz smijeh kaže agentica, koja kao veliku prednost svog posla ističe rad od kuće.

– Između dva razgovora mogu skuhati ručak, obrisati prašinu ili prošetati psića. Ne nedostajem svojima, gotovo uvijek sam tu i posao mi zapravo postaje jedna vrsta zabave. On je doduše stalno prisutan, ali tako sam navikla i sebe i svoje. Moj posao je moj život – zaključuje.

Nemam radno vrijeme, posao PR-a jednostavno je način života

Ustajanje u 6 sati ujutro i navlačenje tenisica kako bi prošetala svog psa rutina je voditeljice odnosa s javnošću u Mercatoru i Getrou Lee Marcijuš. A to je tek početak... Početak dana u kojem se nižu dnevni zadaci, brifinzi, sastanci s upravom i kolegama, razgovori s kupcima, medijima, poslovnim partnerima...

– Dok šećem psa, pregledavam aktualne naslove i teme u medijima na mobitelu, a pri povratku kući spremam nescafé, palim računalo i prelistavam jutarnja izdanja. U uredu sam najkasnije do 8.30, a u prvih pola sata upotpunjujem plan rada prema aktualnim događanjima – kazuje Lea Marcijuš te napominje kako ovaj posao nema fiksno radno vrijeme i nije striktno vezan uz ured.

– Cilj je realizirati plan, a ne “odraditi” posao i po svojoj definiciji ne funkcionira tako jer na njega utječu svakodnevni događaji iz okruženja. Vrlo je važno razmjenjivati saznanja s ključnim ljudima nabave, maloprodaje i marketinga i takvi su susreti, često i u neformalnom okruženju, izvor najzanimljivijih informacija za kupce. Ne sjećam se kada sam se našla s kolegama, primjerice, na kavi u pauzi, a da fokus razgovora nije bio na poslu. To je jednostavno naš način života. Za kraj radnog dana ostavljam tzv. papirnati dio projekata, jer se svaku akciju mora ispratiti, evidentirati i evaluirati. Zapravo, vrata mog ureda zatvaraju se jedino tada jer pojačavam glazbu. Čak i odlazak u nabavu namirnica koristim kako bih provjerila stanje u nekoj od zagrebačkih trgovina.

Kako živim i radim na suprotnim stranama grada, obavljam svoje dnevne ili tjedne kupnje u raznim trgovinama Mercatora ili Getroa diljem Zagreba. Na taj način vidim kako funkcionira prodajno mjesto potkraj radnog vremena, kakva je posjećenost, jesu li police uredne... – zaključuje Lea Marcijuš.