U trenutku osamostaljivanja i stvaranja vlastite države Slovenija je bila za četvrtinu jača od Hrvatske, ali danas, gotovo tri desetljeća kasnije, ta se razlika među dvjema susjednim državama gotovo udvostručila! Osim što je uspjela sačuvati vlastitu industriju i značajnije se integrirati u europsku ekonomiju, Sloveniji je pošlo za rukom sačuvati i stanovništvo.
Rijetke su europske države u kojima zadnja dva ili tri desetljeća nije došlo do demografskog osipanja, jednim dijelom zbog nižeg nataliteta, a drugim zbog iseljavanja. Slovenci tek odnedavno imaju negativan prirodni prirast, neznatno više umrlih od rođene djece, za razliku od Hrvatske koja je davno otišla u negativnu zonu. Doda li se ratnim migracijama i masovno iseljavanje stanovništva, čega je Slovenija bila pošteđena – u Hrvatskoj se dobiva poražavajući rezultat od gotovo 700 tisuća izgubljenih stanovnika u manje od 30 godina! Slovenija je svoje stanovništvo “pomlađivala” otvaranjem granica prema slavenskoj braći, Hrvatska će morati put Azije ili Afrike ako želi da se stanovništvo ne ospe do tri milijuna u sljedećih tridesetak godina.
Hrvatska jest prošla rat što ju je neminovno usporilo, no razlike između razvoja dviju država počele su se javljati s temeljnim principom i shvaćanjem razvoja. Slovenske velike tvrtke ostale su u kolektivnom, odnosno državnom – gotovo pa socijalističkom modelu vlasništva. Tim su tvrtkama upravljali direktori vrlo često naslijeđeni iz ranijeg sistema, dok je država svoj utjecaj ostvarivala preko državnih fondova. No u upravama nisu sjedili političari, nego profesionalni menadžeri.
Manje tvrtke prepuštene su privatnicima i redom su opstajale kao kooperanti velikima. Nisu dopustili deindustrijalizaciju i zadržali su jak socijalni dijalog. Slovenija se ravnomjernije razvijala – industrija nije koncentrirana u gradovima, nego i u malim mjestima. To onda podrazumijeva i ravnomjerniju razvijenost, dostupnost posla i usluga te posljedično i naseljenost cijele zemlje.
Slovenija graniči sa bogatom sjevernom Italijom i Austrijom, a te države su uvijek kroz povijest imale širom otvorena vrata za Slovence i stranci koji su vladali Slovenijom kroz povijest nisu tu državu rušili, odnosno gradove palili, već su snažno Sloveniju razvijali. Zato je Slovenija po svim statističkim pokazateljima uvijek bolje stajala od ostalih država bivše Jugu. Povoljan geografski položaj je omogućio Slovencima snažniji razvoj, zapošljavanje u razvijenijim susjednim državama, a o razmjeni znanja, vještina i iskustava da ne govorim. Austro-Ugarska je i industrijalizirala Sloveniju. Slovenci će nakon raspada Austro-Ugarske to svoje znanje koje su im prenijeli Austrijaci iskoristiti u Jugi. Uglavnom, Slovenci su mali narod i zbog toga ih veliki susjedi nikada nisu doživljavali kao prijetnju. Jugo-armija je jedva čekala da se makne iz Slovenije pa da može početi pred kraj 1991. s projektom velika Srbija. Slovenci početkom devedesetih imaju puno bolje polazišne točke razvoja i općenito geografski položaj Slovencima omogućava mir i brže stjecanje znanja te samim time nekakav brži rast industrije i agrara kroz povijest. Zbog svega toga je Slovenija i prije 100 godina bila među razvijenijim dijelovima Europe, kao uostalom i Češka, dok je npr. u Hrvatskoj prije 100 godina vladala glad, dalmatinske otoke je glad opustošila i stotine tisuća raselila. Sve su to čimbenici koje treba gledati kada se uspoređuje Hrvatsku i Sloveniju.